hrvatski

ULOGA I ZNAČENJE MONONUKLEOTIDNOG POLIMORFIZMA U INDIVIDUALNOJ VARIJABILNOSTI ODGOVORA NA ANTITROMBOCITNU TERAPIJU

Ova studija je istražila učinak antiagregacijskog liječenja, mjerenog promjenom trombocitne agregacije nakon primjene klopidogrela u skupini ispitanika sa stabilnom koronarnom bolešću. Potom je u okviru primarnog cilja istraživanja analizirana povezanost pojedinih polimorfizama gena za purinergički receptor i izoenzim citokroma s učinkom klopidogrela na trombocitnu agregaciju. Rezultati studije mogli bi imati značenje za određivanje skupine osoba s povišenim kardiovaskularnim rizikom i proučavanje mehanizama odgovornih za izostanak terapijskog učinka. Istraživanje je uključilo prikupljanje antropometrijskih i kliničkih podataka koji se odnose na kardiovaskularni rizik, te mjerenje agregacije trombocita prije i 5. dan nakon terapije tienopiridinima zatim analizu gena za trombocitni receptor P2Y12 i gena za izoenzim citokroma CYP2C19. Svim ispitanicima je učinjena koronarna angiografija i perkutana koronarna intervencije te su potom praćeni tijekom vremenskog razdoblja od 30 dana. Ovo je prospektivna studija u koju je uključeno 50 ispitanika. Uključene su osobe sa stabilnom koronarnom bolešću. Odgovor na antiagregacijsku terapiju analiziran je putem svjetlosne transmisijske agregometrije. Ispitanici su podijeljeni u skupinu onih s nedostatnim odgovorom na klopidogrel („rezistentni“) i skupinu s normalnim odgovorom na liječenje. Izolirana je DNA i određeni su planirani polimorfizmi gena koji kodiraju trombocitni receptor P2Y12 i izoenzim citokroma P450. Ishod istraživanja pokazuje povećanu učestalost varijantnih gena na određenim lokacijama purinergičkog receptora u ispitanika rezistentnih na antiagregacijsko liječenje. Sukladno ovom opažanju, promjena trombocitne agregabilnosti bila je znatno niža u ispitanika s homozigotnom varijantom u usporedbi s druge dvije podskupine ispitanika. Kod drugog istraživanog polimorfizma uočena je povišena učestalost mutiranih gena u skupini ispitanika s urednim odgovorom na klopidogrel, dok su bolesnici s rezistencijom zastupljeni uglavnom u skupini onih s homozigot-divljim tipom gena. Ovo opažanje nije potvrdilo prethodno opisanu povezanost između odgovora na antiagregacijsko liječenje i tog polimorfizma. Varijabilnost odgovora na klopidogrel prisutna je u ispitanika s koronarnom bolešću. Proučavanje genetske varijante receptorskog gena P2Y12 pokazalo je povezanost s neuspjehom antiagregacijskog liječenja. Buduća istraživanja većih skupina ispitanika odredit će može li utvrđivanje polimorfizma na P2Y12 služiti kao marker slabog učinka antiagregacijskog liječenja i otkrivanje osoba koje zahtijevaju alternativne pristupe farmakološkom liječenju.

Stabilna koronarna bolest; perkutana koronarna intervencija; optička agregometrija; agregacija trombocita; purinergički P2Y12 receptor; izoenzim citokroma CYP2C19; analiza DNA; polimorfizmi na genu za purinergički P2Y12 receptor; polimorfizam na genu za izoenzim citokroma CYP2C19

nije evidentirano