hrvatski

Aristotelov nauk o aktu

Aristotelov nauk o aktu jedan je od najzanimljivijih njegovih otkrića, kako za njegovu metafizičku misao tako i za razvoj zapadne metafizičke misli koja je slijedila nakon njega. Ovaj nauk nastaje u okviru njegovih metafizičkih istraživanja o biću i u okviru njegova rješenja velikog filozofskog problema njegovih prethodnika - promjene ili kretanja. Ovom rješenju je prethodilo njegovo otkriće analogije bića, koje će se dosljedni prenijeti i na pojam akta. Naime, poznato je da je Aristotel za pojam akta koristio dva grčka izraza: općenito prihvaćeni pojam - enè rgeia i izraz koji je on sam skovao - entelè cheia Isto tako je poznato da je Aristotelovo shvaćanje pojma akta neodvojivo od njegova pojma potencije (dynamis), budući su njemu akt i potencija dva osnovna značenja bića. Naša je nakana istražiti Aristotelovo cjelovito naučavanje o aktu, kroz kritičku analizu trostrukog shvaćanja akta, tj. akta kao: promjene, postojanja i djelovanja. Ova bi analiza također, trebala pokazati i adekvatnu primjenu pojmova enè rgeia i entelè cheia u odnosu na njegove ostale temeljne metafizičke pojmove, poput forme i materije, te supstancije i akcidenata. Posebno će se naglasiti dinamička komponenta Aristotelova shvaćanja akta, te njegovo prvenstvo u odnosu na potenciju. Na kraju će se pokazati Aristotelov originalni doprinos u razvoju metafizičke misli s njegovim naukom o aktu, te pretpostavke za buduće otkriće bitka kao akta bivstvovanja (actus essendi).

Aristotel, akt, svrha

nije evidentirano