hrvatski

Je li istina cjelina?

Od mediteranskih početaka u antici metafizika je kao osnovnu zadaću refleksije o svijetu i zbiljnosti postavila spoznaju naravi i istine bivstvenih stvari. U značenju neskrivenosti istina naznačuje kako se nešto pokazuje i ne pokazuje, otvara se i zatvara ili trajno ostaje zatvoreno, zbivanje kojim se nešto iz prikrivenosti osvjetljuje, čini bjelodanim i dostupnim. Polazeći od homerske uporabe riječi istina s naglaskom na otkrivanje cjeline u pripovijedanju, u članku se izlaže metafizički razvoj pojma od Parmenida preko Protagore do Platona i Aristotela. Drugi dio tematizira novovjekovni okret koji je premjestio naglasak s pojma istine kao neskrivenosti na istinu kao konstrukciju subjekta, proizvod duha. Posebice se ocrtava Hegelovo holističko stajalište o istini kao cjelini u kojoj se zrcali apsolutno. Zaključak pokazuje kako se istina zatamnjuje i često prikriva u cjelini, pa se ponekad ne pojavljuje kao rezultat. Cjelina je složena ne samo od pozitivnih nego i od negativnih elemenata, privida, neistine i laži, koji zamračuju i zasjenjuju svjetlo istine te proizvode razorne učinke u cjelini zbiljnosti.

istina, cjelina, apsolutno, neskrivenost, subjekt, privid, mnijenje, laž

nije evidentirano