Napredna pretraga

Pregled bibliografske jedinice broj: 460509

Pluriperspektivizam - temeljni uvjet ili zatamnjenje istine?


Barišić, Pavo
Pluriperspektivizam - temeljni uvjet ili zatamnjenje istine? // Integrativna bioetika i interkulturalnost / Valjan, Velimir (ur.).
Sarajevo: Bioetičko društvo u BiH, 2009. str. 25-38


Naslov
Pluriperspektivizam - temeljni uvjet ili zatamnjenje istine?
(Pluriperspectivism - Fundamental Condition or Darkening the Truth?)

Autori
Barišić, Pavo

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Integrativna bioetika i interkulturalnost

Urednik/ci
Valjan, Velimir

Izdavač
Bioetičko društvo u BiH

Grad
Sarajevo

Godina
2009

Raspon stranica
25-38

ISBN
978-9958-9124-1-2

Ključne riječi
Pluriperspektivizam, istina, integrativna bioetika
(Pluriperspectivism, Truth, Integrative Bioethics)

Sažetak
Promatranje života iz različnih perspektiva, pluriperspektivizam, u svojemu ishodišnom zahtjevu za izgradnjom ‚integrativnoga pluralizma perspektiva’ razlikuje se, s jedne strane, od znanstvenoga monoperspektivizma novovjekovne paradigme znanosti te, s druge strane, od običnoga pluralizma mišljenja, odnosno od perspektivističnoga relativizma, poliperspektivizma ili proizvoljnosti. Pluriperspektivizam se nastavlja na plodnu tradiciju perspektivizma koja se snažno razvija od renesanse i uspona novovjekovna znanosti i umjetnosti – u filozofiji poglavito od Kuzanskoga, Descartesa, Pascala, Kanta, Hegela i Nietzschea. U predgovoru svoje znamenite rasprave S onu stranu dobra i zla iz 1886. Nietzsche je „ono perspektivistično“ označio kao „temeljni uvjet cjelokupnoga života“. Za njega postoji „samo perspektivistično gledanje, samo perspektivistično ‚spoznavanje’“. Autor polazi od temeljnoga pitanja dospijeva li pluriperspektivizam kao metodološko ishodište integrativne bioetike zahtjevom za općevažećim istinama u proturječje s izvornom nakanom perspektivizma da ne postoje opće, nepromjenljive, vječne istine o sebi nego samo mnoštvo gledišta, tumačenja i smislova – perspektiva. Pri tome se pojam pluriperspektivizma osvjetljuje, s jedne strane, u odnosu na tradiciju perspektivizma. S druge strane, ukazivanjem na određene manjkavosti relativističkoga perspektivizma pokušava se bioetički pluriperspektivistični pristup osloboditi od tih prigovora. Zaključna je teza da pluriperspektivizam zacijelo predstavlja uvjet istine, a ne njezino zatamnjenje i opsjenu. Ali to vrijedi samo tada kada prekoračuje relativizam perspektiva i kada se uspijeva orijentirati prema logičkim temeljima uma na kojima čovjek može oblikovati smisao. Postavljanjem zahtjeva za općevažećim spoznajama pluriperspektivizam se nalazi u proturječju s relativizmom. Pri tome on ne dospijeva nužno u proturječje s temeljnom pretpostavkom da se mnoštvo i beskonačno mogu zrcaliti u jednoj istini. Nije stoga održiva Nietzscheova tvrdnja da je istina zabluda. Ali se utoliko više valja složiti s drugim dijelom njegova izrijeka, naime da bez istine određena vrsta živih bića jamačno ne bi mogla opstati.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija



POVEZANOST RADA


Projekt / tema
191-0000000-3504 - Suvremena politička filozofija, etika i estetika u Hrvatskoj (Pavo Barišić, )

Ustanove
Institut za filozofiju, Zagreb

Autor s matičnim brojem:
Pavo Barišić, (9735)