hrvatski

Biblijski intertekst u Šnajderovoj dramaturgiji

Biblijska citatnost i kontekstualnost često su prisutne u dramaturgiji Slobodana Šnajdera. Tekst se usredotočuje na drame u kojima je to najjače razvidno: Kamov smrtopis, Dumanske tišine, Confiteor, Zmijin svlak. Kratka analiza dramskoga smrtopisa o ukletome pjesniku Kamovu dovodi do zaključka da vertikala Šnajderova teksta počiva na ironiji i paradoksu: veliki Psovač i Antijob dosegao je jobovsku patnju i umro jobovski. Dumanske tišine prizivaju dva put biblijski kontekst: u osobnu viđenju apokalipse i parafrazirana božićnog motiva Bogojavljenja. Treća drama u izabranu nizu, Confiteor, već u strukturnome rasporedu sadrži posve jasan kronotopski paralelizam s putom ljudske duše od ovozemna života do smrti i vječnosti. Ovdje drama biografije, započeta Kamovom smrtopisom, slijedi u stopu postaje životnoga puta Ervina Šinka, mađarskoga Židova i revolucionara, od Apatina gdje je rođen 1898. do smrti u Zagrebu 1967. Slijedeći glavne objave temata, ondje gdje je upisan kao biblijski intertekst, zaključak je da drama ispisuje revoluciju kao transcendenciju. Napokon, Zmijin svlak, drama o masovnim etničkim silovanjima u Bosni u vrijeme posljednjega balkanskog rata u posljednjem desetljeću 20. stoljeća, preko individualnih sudbina govori o cikličkome opetovanju ratnih zločina tijekom povijesti međureligijskih mržnji: herem – džihad – križarske vojne. Taj uvid poentira se kratkim prozno-esejističko-dramskim tekstom koji je pravi mixtum compositum – Jeruzalem '99. Zaključno se izriče nada da je tekst postavio temelj za temeljitija i iscrpnija istraživanja biblijskih referenci u djelu Slobodana Šnajdera.

biblijska citatnost; intertekstualnost; religija; Šnajderova dramska poetika; revolucija kao transcendencija; bosanski sindrom; povijest i mit; vječno vraćanje istog

nije evidentirano