Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Klapsko pjevanje u Hrvatskoj: povijesni, kulturnoantropološki i estetski aspekti (CROSBI ID 358224)

Ocjenski rad | doktorska disertacija

Primorac, Jakša Klapsko pjevanje u Hrvatskoj: povijesni, kulturnoantropološki i estetski aspekti / Ceribašić, Naila ; Bezić, Jerko (mentor); Zagreb, Filozofski fakultet u Zagrebu, . 2010

Podaci o odgovornosti

Primorac, Jakša

Ceribašić, Naila ; Bezić, Jerko

hrvatski

Klapsko pjevanje u Hrvatskoj: povijesni, kulturnoantropološki i estetski aspekti

Doktorski rad "Klapsko pjevanje u Hrvatskoj: povijesni, kulturnoantropološki i estetski aspekti" razmatra pojavu klapskoga pjevanja u sinkronijskoj i dijakronijskoj perspektivi. Suvremeno dalmatinsko klapsko pjevanje predstavlja najprisutniji i najistaknutiji vokalni (a cappella) izričaj koji je iznikao iz hrvatske tradicijske vokalne glazbe. Većina njegovih današnjih i nekadašnjih sudionika povezana je identitetski i glazbeno s Festivalom dalmatinskih klapa u Omišu, nastalome 1967. godine. Organizirano klapsko pjevanje koje se intenzivno razvija u okrilju ove ustanove, ali i izvan nje kroz više od četiri desetljeća svoga postojanja nastoji njegovati dalmatinsko tradicijsko gradsko pjevanje u stiliziranom četveroglasnom obliku u razdoblju sveopćih modernizacijskih strujanja u Hrvatskoj. Sukladno utjecajnoj definiciji Erica Hobsbawma (1983), suvremeno klapsko pjevanje kao neotradicijski glazbeni izričaj i proizvod obnavljanja, osvježavanja i oživljavanja tradicije samo po sebi nesumnjivo predstavlja izumljenu tradiciju. Klapsko je pjevanje uslijed vlastite uspješnosti i postizanja popularnosti u hrvatskome društvu postalo i jednim od najprepoznatljivijih glazbenih simbola identiteta Dalmacije i općenito primorskoga dijela Hrvatske. Ono pritom sve više postaje suvremenim hrvatskim glazbenim brandom u susjednim zemljama i šire u svijetu. Autor je promatrajući klapsko pjevanje kao povijesnu pojavu nastojao obuhvatiti istraživanje njena podrijetla od kasnoga srednjovjekovlja do današnjice u dalmatinskim gradovima. U tom pogledu njegova disertacija predstavlja prvo istraživanje ovakve vrste. Stoga povijesna istraživanja opsegom obuhvaćaju najveći dio rada. U trima povijesnim poglavljima autor razmatra razdoblje renesanse (15. i 16. stoljeće), baroka i klasicizma (17. i 18. stoljeće) i modernoga doba (19., 20. i početak 21. stoljeća). Prvo poglavlje o renesansi daleko je najopsežnije, prije svega zbog činjenice da se radi o iznimno važnom razdoblju za nastanak i razvoj tradicijskoga pjevanja iz kojega je nastalo današnje klapsko pjevanje. Tada se u dalmatinskim gradovima jednako među plemićkim kao i među pučkim slojevima snažno razvila produkcija ljubavne lirike većinom petrarkističkoga karaktera na hrvatskom jeziku. Po snazi je bila druga u Europi, odmah nakon talijanske na koju je u velikoj mjeri bila oslonjena. Autor detaljno analizira književna djela hrvatske renesanse od najpoznatijih do onih najmanje poznatih tragajući za podatcima o glazbi, posebice o pjevanju. Tijek istraživanja pokazao je da se u tim djelima nalazi obilje glazbenih podataka, prije svega o kontekstu izvedbe. Kombinirajući književne podatke s arhivskima autor je došao do mnogih pouzdanih zaključaka. U drugom poglavlju autor istražuje podatke o vokalnoj glazbi u književnim izvorima, posebno malo poznatim rukopisnim pjesmaricama na hrvatskom jeziku iz razdoblja baroka i klasicizma u 17. i 18. stoljeću. Sva razmatrana djela, a osobito rukopisne pjesmarice, jasno potvrđuju postojanje snažnoga književnog kontinuiteta u odnosu na cjelokupan poetski izraz, leksik, frazeologiju, metaforiku, motiviku i druge književne elemente između ljubavne lirike u hrvatskoj renesansi i dalmatinske usmene lirike iz 19. i 20. stoljeća koja je obilno zapisivana zahvaljujući razvoju hrvatske fokloristike i etnomuzikologije. Intenzivan gospodarski i putnički promet Dalmacije sa sjevernotalijanskim lukama, poglavito s Trstom i Venecijom, tijekom 19. i prvih desetljeća 20. stoljeća donio je intenzivnu kulturnu razmjenu između Dalmacije i sjeverne Italije. U prvoj polovici 19. stoljeća, a možda i ranije već u drugoj polovici 18. stoljeća, u dalmatinskim se gradovima, osobito onima u srednjoj Dalmaciji, po uzoru na pučko akordsko višeglasno pjevanje u sjevernoj Italiji razvila veoma slična pojava. Dalmatinci su gajili sličan višeglasni izvedbeni stil kao Talijani i melodijske su značajke tog izričaja također bile veoma slične, ali su Dalmatinci na takav način pjevali stihove na svome hrvatskom jeziku, nasljedujući izuzetno bogatu tradiciju ljubavne i druge lirike kojoj kontinuitet seže sve do 15. stoljeća. Stoga su etnomuzikolozi Franjo Kuhač i Ludvik Kuba u drugoj polovici 19. stoljeća naglasili da je ovo dalmatinsko tradicijsko gradsko akordsko višeglasje u glazbenom smislu snažno povezano s Italijom, ali da istodobno odiše i domaćim dalmatinskim književnim i glazbenim osobitostima. Ovaj je vokalni izričaj nastavio živjeti u gradovima srednje Dalmacije, a u manjoj mjeri i sjeverne i južne, sve do druge polovice 20. stoljeća. Sredinom 1960-ih skupina glazbenih entuzijasta prepoznala ga je kao izumiruću tradiciju uslijed snažnih modernizacijskih procesa u Hrvatskoj i stoga je osnovala Omiški festival s ciljem njegove zaštite i obnove. Tako je tradicijsko akordsko višeglasje postalo podlogom suvremenoga organiziranog klapskog pjevanja. Među kulturnoantropološkim aspektima klapskoga pjevanja autor je odabrao razmotriti razne identitete koji ga najsnažnije obilježavaju. Glavnina sudionika klapskoga diskursa percipira suvremeno klapsko pjevanje kao najreprezentativniji iskaz sredozemnoga glazbenog identiteta u Hrvata. S druge strane, o povijesti klapskoga pjevanja njegovi današnji sudionici razvijaju specifičan diskurs u kojem se kao ključni termin pojavljuje iskon odnosno drevnost. Rodni identitet klapskoga pjevanja ponajprije se odnosi na činjenicu da je organizirano žensko klapsko pjevanje nastalo iz muškoga pjevanja tijekom 1970-ih, 1980-ih i 1990-ih. Određene glazbene i društvene prakse u klapskome pjevanju ukazuju da žensko pjevanje ima inferioran položaj u odnosu na muško. Posljednji identiteti klapskoga pjevanja razmatrani u ovoj disertaciji su lokalni glazbeni identiteti. Autor razmatra stvaranje općega klapskog stila tijekom prvih godina Omiškog festivala i donosi deset studija slučaja uspješnih stvaranja lokalnih klapskih stilova. U području estetike klapskoga pjevanja autor je razmotrio estetiku u procesima glazbenog učenja, estetiku javne izvedbe i estetiku intimnog iskustva u kojoj do izražaja dolazi stvaranje alikvotne fuzije.

klapsko pjevanje; povijest; etnomuzikologija; estetika

nije evidentirano

engleski

Klapa Singing in Croatia: Historical, Cultural Anthropological and Aesthetical Aspects

nije evidentirano

klapa singing; history; ethnomusicology; aesthetics

nije evidentirano

Podaci o izdanju

454

05.03.2010.

obranjeno

Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj

Filozofski fakultet u Zagrebu

Zagreb

Povezanost rada

Etnologija i antropologija