hrvatski

Mogućnost primjene postrnih usjeva za proljetnu ishranu stoke

Sjetva postrnih ozimih usjeva, nakon žetve glavnog usjeva, predstavlja dobro rješenje kojim se mogu zaustaviti negativni procesi u tlu i postići dodatni prinos zelene mase. Sjetvom postrnih usjeva tlo ne ostaje golo, smanjeno je ispiranje hranjiva iz tla i spriječena je erozija tla. Količina suhe tvari i količina dušika dobivenog od postrnih usjeva ovisi o glavnom usjevu nakon kojeg su sijani. Žitarice daju vrlo dobre prinose u sjetvi nakon soje, dok se u kombinaciji žitarica i leguminoza dobijaju podjednaki prinosi. Sjetva u kombinaciji je i manje rizična zbog različitih bolesti i štetnika koji napadaju ove kulture. Zelena masa dobivena žetvom postrnih usjeva može se koristiti kao vrlo kvalitetna proljetna hrana za velik broj životinja. Stoĉni grašak i grahorica mogu činiti veći dio bjelančevinastog dijela obroka, posebno kod mliječnih krava. Raž i pšenica, iako u zelenom obliku, čine energetsku komponentu koja se može koristiti u hranidbi goveda i svinja. Konverzijom dobivenog dušika u animalne proizvode kao što su meso i mlijeko, vidljivo je da se može ostvariti vrlo velika teoretska količina proizvoda i to za vrlo malo ulaganja. Na temelju dobivenih podataka, najveću količinu animalnih proizvoda može ostvariti postrni usjev pšenice sa 1035, 115 kg mesa, i 3965, 960 kg mlijeka, kao postrni usjev sijan iza soje. Najmanju količinu animalnih proizvoda teoretski može ostvariti stočni grašak u sjetvi iza kukuruza i to u količini od 279, 787 kg mesa i 1071, 980 kg mlijeka. Smjese postrnih usjeva teoretski mogu ostvariti ujednačenije količine animalnih proizvoda bez obzira iza kojeg su glavnog predusjeva sijane, te bi ih se moglo preporučivati za postrnu sjetvu. Istraživanja bi svakako trebalo nastaviti još nekoliko godina, da bi rezultati bili vjerodostojniji i testirani u razliĉitim agroklimatskim uvjetima.

postrni usjevi ; krma ; ekološka poljoprivreda

nije evidentirano