hrvatski

Priroda stručne terminologije i problemi njezina učenja.

U ovome radu pozornost ćemo usmjeriti na učenje stručnih termina čije značenje nije moguće inducirati na temelju njihove referencije ili iz gramatičkoga okruženja (Waxman, 1994) nego je uvjetovano i određeno stečenim znanjem i izvanjezičnim kontekstom. Dakle, raspravit ćemo neka pitanja koja smatramo važnima za pristupanje učenju i poučavaju stručnih termina. Rad bi, stoga, trebao poslužiti kao uvodna rasprava za praktično istraživanje kojemu je svrha utvrditi ulogu terminologije u širenju bogaćenju leksika osnovnoškolaca, ponajprije u predmetu Hrvatski jezik i književnost. U skladu s tvrdnjama iznesenim u ranijim radovima (Erdeljac i Willer-Gold, u tisku) gdje se podržava tvrdnja da sadržaj kurikuluma treba pratiti mentalni razvoj djeteta, smatramo da je podučavano nastavno gradivo potrebno koncipirati na takav način da se prilikom njegova učenja maksimalno iskorištavaju do tada razvijene i jezične i kognitivne sposobnosti učenika. U ovome se radu stoga raspravlja o znanjima koja su nužna ili olakšavaju učenicima proces učenja stručnih termina. S jedne je, dakle, strane riječ o znanjima o jeziku i/ili o svijetu i komunikacijskim konvencijama, a s druge, o kognitivnim sposobnostima učenika (jezično- kognitivnoj sposobnosti pragmatičke indukcije - implicitnom učenju ili o neproduktivnim i neprirodnim, umjetnim metodama – npr. «učenja riječi napamet», odnosno o eksplicitnom metajezičnom učenju). U okviru navedenoga pristupa mi pretpostavljamo da učenici osnovnoškolske dobi, nakon što nauče samu riječ, kvalitetnije uče stručne termine ukoliko se implicitno oslanjaju na pragmatičku indukciju, što im omogućava da manje pažnje posvećuje samome procesu učenja, a više se koncentriraju na sam sadržaj. Potvrda ovakve pretpostavke jasnije bi istakla potrebu za efikasnijim pristupom podučavanju stručne terminologije: primarno bi trebalo omogućiti učeniku stjecanje određenih znanje koje će kasnije lako imenovati, što ujedno zahtijeva iznošenje više opisnih sadržaja, a manje uskih činjenica. Zaključujemo, da bi na području podučavanja tehničkih termina više pažnje trebalo posvetiti razvijanju značenja, a ne samo povećavanju broja riječi u mentalnom leksikonu učenika.

konceptualni razvoj, mentalni leksikon, stručni termini, znanje o svijetu, konvencija, komunikacija

nije evidentirano