hrvatski

Baština kao poziv i društveno opredjeljenje

Profesor Ivo Maroević je svoj život proveo kao intelektualac s polja baštine ; odati mu počast Zbornikom više je od uljudne geste njegovih kolega i suradnika. Njegov ogroman doprinos će još dugo ostati litaretaurom struke i onih koji se za nju spremaju. Najbolje što možemo učiniti jest da njegovo djelo shvatimo kao inspiraciju i poticaj. Poziciju intelektualca shvatio je ozbiljnošču i prilježnošću kakve su rijetke u međunarodnim razmjerima. Ta posvećenost širokom krugu neke moguće baštinske profesije mogla je ići na uštrb vlastite ugode, kvalitete porodičnog života, a u njegovom slučaju i na štetu društvenom položaju. Kakogod je posao sveučilišnog profesora gotovo idealno izmješten izvan realnosti, tako se on, po vlastitoj potrebi da priloži općem dobru, izlagao i neugodnim posljedicama svojeg angažmana. Članak je inspiriran istim ambicijama, pokušajem davanja obrisa profesionalnosti gdje je bavljenje baštinom stvar vokacije. Središnji problem je kako od pukog zanimanja osnovanog na specijalističkom obrazovanju u nekoj od akademskih disciplina, napraviti istinsku struku. Razlike u obavezama i društvenom statusu, pa i u mogućem uplivu na suvremni svijet i onaj koji dolazi. Baština, pa ni profesija koja će jednom iza nje stajati, neće obaviti svoje društvemno poslanje bez te transformacije koja započinje raznim oblicima strukovnog obrazovanja. Upravo tom zadatku je Profesor Maroević posvetio najveći dio svojeg truda pa je utoliko ovo doista hommage jednom časnom životnom i profesionalnom opusu.

baština, baštinska profesija, edukacija

nije evidentirano