hrvatski

Nezadovoljstvo vlastitim tijelom i teškoće emocionalne prilagodbe kao odrednice nastanka poremećaja hranjenja

Istraživanjem se nastojao provjeriti modificirani multifaktorijalni model poremećaja hranjenja autorice Connors (1996.). Model pretpostavlja da su poremećaji hranjenja rezultat djelovanja dviju skupina rizičnih faktora, s jedne strane, iskustava koja vode prema tjelesnom nezadovoljstvu; a s druge, faktora koji predisponiraju ka teškoćama u emocionalnoj prilagodbi. Djelovanjem okolinskih, tjelesnih i razvojnih faktora kroz posredovanje tjelesnoga nezadovoljstva i učestalosti provođenja dijete raste vjerojatnost nastanka anoreksije, dok istodobno, postojanje nekih nepovoljnih obiteljskih karakteristika, stresnih životnih događaja i nekih osobina ličnosti kroz posredovanje samopoimanja i dominantnih emocija još pospješuju nastanak anoreksije. Istraživanje je provedeno na uzorku od 35 anoreksičnih djevojaka, hospitaliziranih ili u ambulantnom tretmanu, te na 35 djevojaka komparabilne skupine koja je prvoj skupini ekvivalentna s obzirom na dob (prosječna dob je 17 godina, a raspon od 12 do 23.5), godine školovanja i neka socio-demografska obilježja obitelji. Rezultati path analiza potvrđuju neposredno djelovanje okolinskih faktora na nastanak anoreksije, posebno pritiska okoline na održavanje mršavoga tijela. Okolinski faktori, odnosno, značenje što ga roditelji pridaju mršavosti vlastitih kćeri, zajedno sa zadirkivanjem zbog težine i neuroticizmom kao crtom ličnosti, posredovanjem nezadovoljstva vlastitim tijelom i učestalosti provođenja dijete, pogoduju nastanku poremećaja hranjenja. Neuroticizam kao osobina ličnosti povećava nezadovoljstvo vlastitim tijelom, ali i smanjuje doživljavanje radosti što pospješuje nastanak anoreksije; dok je ekstraverzija povezana s pozitivnom emocionalnosti koja je zaštitni faktor za nastanak anoreksije. Pored toga, utvrđeno je da stresni životni događaji imaju neposredan učinak na nastanak anoreksije. Rezultati nisu u potpunosti potvrdili sve polazne hipoteze; nije potvrđeno posredno djelovanje tjelesnih, razvojnih faktora i obiteljskih obilježja u nastanku anoreksije, niti je potvrđen efekt samopoimanja kao medijatora. Zaključeno je da okolinski faktori, određeni sklop osobina ličnosti uz proživljavanje brojnih stresnih životnih događaja, mogu kod adolescentica povećati vjerojatnost nastanka poremećaja hranjenja, medijacijom nezadovoljstva tijelom, dijetnoga ponašanja te slabije izražene pozitivne emocionalnosti. Prilagođeni model Connorsove potrebno je na nekim mjestima modificirati te adekvatnije operacionalizirati uz korištenje i drugih tehnika mjerenja.

Anoreksija nervoza; adolescentice; neuroticizam; emocionalna prilagodba; poremećaji hranjenja

nije evidentirano