hrvatski

Digitalizacija i intelektualno vlasništvo

Od ranih sedamdesetih godina cilj značajnih projekata digitalizacije jest upravo poboljšanje dostupnosti građe. U skladu s inicijativom eEurope "Informacijsko društvo za sve" Europska komisija i zemlje članice uspostavile su mehanizme za koordinaciju programa digitalizacije. Jedno od četiri Lundska načela (2001) na kojima se temelji Parmska povelja (2003) jest promicanje dostupnosti sadržajima. Jedan od ciljeva Povelje jest i zaštita intelektualnog vlasništva i privatnosti. Digitalizacija kao postupak konverzije podataka u digitalni format namijenjen računalnoj obradi jest postupak umnožavanja koji pretpostavlja rješavanje pitanja iz područja intelektualnog vlasništva. Dosadašnji programi digitalizacije mahom su obuhvaćali građu kojoj je sedamdeset godina nakon smrti autora istekla autorskopravna zaštita. Danas projekti digitalizacije u cilju postizanja sveobuhvatnosti sadržaja uključuju u hibridne i digitalne knjižnice sve više zaštićenih autorskih djela što pred knjižnice i srodne ustanove postavlja nove zadatke. Tako "Rezolucija Europskog parlamenta od 27. rujna 2007. o i2010: prema Europskoj digitalnoj knjižnici" naglašava da Europska digitalna knjižnica treba omogućiti pristup i zaštićenima djelima te poštujući nacionalne zakone o autorskom pravu, međunarodne ugovore i propise Europske unije razviti modele poslovanja za potrebe njihove digitalizacije. Nacionalni program Digitalizacije arhivske, knjižnične i muzejske građe, donesen u Hrvatskoj 2006. godine, također posvećuje pažnju autorskopravnim pitanjima. Zaključak 35. Skupštine Hrvatskog knjižničarskog društva (2006, Plitvice) ističe potrebu za poštivanjem autorskopravnih propisa u projektima digitalizacije te preporučuje da knjižnice sklapaju ugovore s nositeljima prava. IFLA je 2000. usvojila Izjavu o autorskom pravu u digitalnoj sredini u kojoj ističe da zakonski propisi o autorskom pravu utječu na gotovo sve knjižnične službe za korisnike i određuju uvjete pod kojima se građi može pristupiti. U tom smislu i Smjernica Europske unije o autorskom pravu iz 2001. dopušta u čl. 5. izuzeća od zaštite autorskim pravom pa tako i za potrebe knjižnica. Hrvatski Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (čl. 84) dozvoljava ograničenja u korist pojedinih ustanova. Zakon propisuje da javni arhivi, javne knjižnice, obrazovne i znanstvene knjižnice, koje svoje usluge ne naplaćuju mogu iz vlastitog primjerka reproducirati autorsko djelo na bilo koju podlogu u najviše jednom primjerku. To doduše omogućuje digitalizaciju analogne građe u svrhu njezine zaštite, ali ne i pristup toj građi i njezino korištenje. Stoga knjižnice, arhivi, muzeji prije digitalizacije autorskih zaštićenih djela trebaju pregovarati i sklopiti ugovor s nositeljima prava odnosno organizacijama koje ih zastupaju o uvjetima pristupanja digitaliziranoj građi. Posebnu pažnju treba posvetiti djelima kojima se ne može ustanoviti nositelj prava (tzv. 'orphan work') kao i digitalizaciji novina i časopisa.

digitalizacija, knjižnice, autorsko pravo

nije evidentirano