hrvatski

Epistolarij nadbiskupa Maffea Vallaressa kao vrelo za povijest hrvatskoga humanizma

Prošlo je više od stoljeća otkako je crkveni povjesničar i arheolog don Luka Jelić (1864-1922) upozorio na važnost korespondencije Maffea Vallaressa (»Regestum litterarum zadarskoga nadbiskupa Mafeja Vallaressa«, Starine JAZU XXIX, Zagreb, 1898, str. 33-94). Iz opsežnoga kodeksa od 710 stranica koji se čuva u rimskoj Barberinskoj knjižnici (Barb. lat. 1809) Jelić je u cijelosti ili izvadcima objavio nešto više od petine pisama, uglavnom s prvih dvjestotinjak stranica. Jelić je s pravom Vallaressovu zbirku nazvao »zrcalom javnoga i privatnoga života u Dalmaciji za druge polovine petnaestoga vieka«. No začudo, usprkos takvoj nedvosmislenoj dijagnozi, domaća je historiografija, i kulturna i književna, za barberinski rukopis pokazala slabo zanimanje: ne samo što Jelićev pionirski posao nikada nije nastavljen, nego je i dobar dio objavljene građe ostao izvan svake znanstvene rasprave. Među 180 nadbiskupovih korespondenata nalaze se osobe iznimno važne za povijest ne samo zadarskoga nego i cjelokupnoga hrvatskog humanizma. Datirana pisma pokazuju raspon od punih triju desetljeća (1450- 1479), ali neka od onih koja ne nose nadnevak zacijelo su nastala i prije 1450. Pogled na cjelinu zbirke otkriva trajan i dubok Vallaressov interes za studia humanitatis: ne samo što se sustavno zanima za rimske i grčke pisce (Homer, Diogen Laertije, Ciceron, Lukrecije, Horacije, Juvenal, Perzije, Plaut, Terencije) ili njihove antičke komentatore (Askonije Pedijan) nego i za vodeće suvremene filologe (Lorenzo Valla).

Maffeo Vallaresso; epistolografija; studia humanitatis; hrvatski humanizam; Lauro Quirini; Lorenzo Zane; Ivan Sobota

nije evidentirano