hrvatski

Papinijev fantastični koncert u pseudofilozofskom i metanarativnom ključu

Unatoč metažanrovskoj svijesti iskazanoj u naslovu knjige Fantastični koncert (1954), sastavljene od nekoliko pripovjednih zbirki te metafantastičkim paratekstualnim komentarima, talijanski književnik Giovanni Papini, u skladu sa svojstvenom mu panklastičkom ironijom, ostvaruje odmak od romantičkog modela fantastične pripovijesti. Sklon je ironijskom izokretanju i avangardističkom snižavanju kanonskih figura fantastične proze 19. st., kao i egzemplarnoj i moralističkoj funkcionalizaciji fantastičnih žanrovskih obrazaca. Tradicionalne po strukturi, ikonoklastičke po obnoviteljskoj misiji njihova autora i zalaganje za projekt globalne fikcionalizacije, Papinijeve pripovijesti zauzimaju granični položaj u odnosu na fantastični žanrovski kôd koji nalaže da se nadilaženje ontoloških granica predoči kao transgresija te promakne u središnju pripovjednu figuru u tekstu.

Papini; fantastična književnost; metanarativnost

nije evidentirano