hrvatski

Petar Zoranić i njegov zadarski krug. Uz 500. obljetnicu rođenja Petra Zoranića.

Petstota obljetnica rođenja velikoga hrvatskoga pisca Petra Zoranića dobra je prigoda da se iznova podsjetimo na njegov roman Planine, kao i na brojna druga djela Zoranićevih sugrađana i sunarodnjaka, članova zadarskoga kruga hrvatskih pisaca i umjetnika, čija umjetnička i stvaralačka aktualnost nije ugasnula. Složenost društvenih i političkih prilika u Zadru u doba renesanse karakterizira s jedne strane tuđinski utjecaj, veći nego u drugim primorskim gradovima, budući da se radi o glavnome gradu mletačke Dalmacije, a s druge strane – život hrvatskoga puka obilježen turskom okupacijom i ratnim strahotama koje se doslovce odvijaju pred vratima grada. U tim složenim okolnostima puk je, za razliku od dijela plemstva, ostao vjeran hrvatskom jeziku i običajima. Na potrebu očuvanja narodnoga jezika i narodnoga identiteta ne slučajno, više nego književnici u drugim dalmatinskim sredinama, pozivaju zadarski pisci: Petar Zoranić, Šimun Kožičić Benja, Brne Karnarutić, Šimun Budinić, Juraj Baraković i drugi. Svi su oni pripadnici tzv. zadarskoga kruga, koje uz ostalo povezuje svijest o hrvatskoj narodnoj pripadnosti i svijest o jedinstvu dviju matica hrvatske književnosti – one usmene i anonimne, te one pisane i autorske. O toj temi, poslije Tome Matića, jedan od ponajboljih priloga napisao je, ne slučajno, književni povjesničar Mihovil Kombol, potvrđujući implicite u svojoj raspravi »Zadar u hrvatskoj književnosti« svu valjanost zaključaka iznesenih u Matićevim prinosima poznavanju književnoga djela Petra Zoranića, Jurja Barakovića, Šimuna Kožičića Benje, Brne Karnarutića i dr. Znanstvenim prosudbama Tome Matića i Mihovila Kombola pridružila se većina kasnijih hrvatskih književnih povjesničara, o čemu svjedoči pozamašan broj bibliografskih jedinica o Petru Zoraniću i njegovome zadarskom krugu.

Petar Zoranić; Zadar; hrvatska književnost; renesansa

nije evidentirano