hrvatski

Nada u Europi bez Boga

Autor polazi od činjenice da se Europa u nekom smislu odrekla Boga i svojih kršćanskih korijena. Ovo je negativna pretpostavka kada govorimo o doprinosu koji bi kršćani svojim govorom o nadi mogli dati modernoj Europi. Europa je doživjela brojne prevarene i izigrane nade, pogotovo iz tri smjera: prosvjetiteljstva, pokušaja stvaranja besklasnog društva te bezgranične vjere u mogućnosti čovjekova napretka. U ovakvoj Europi potrebni su neki ključni elementi kršćanske nade: svijest da će čovjekovi napori uvijek ostati nedostatni te nikada nisu razlog za očaj, veličina čovjeka bez obzira na ostvarena djela, univerzalni humanizam koji postaje važan pogotovo u graničnim situacijama. Kršćani svojom porukom o nadi mogu Europi pomoći nekim sadržajima koji su izravna posljedica kršćanske nade, ali mogu djelovati kao sredstva ozdravljenja Europe: naglašavanjem osobne odgovornosti čovjeka, jasnijim definiranjem ljudskoga dostojanstva, stvaranjem svojevrsne kulture sjećanja, uspostavom istinske tolerancije, unošenjem elemenata kršćanskog optimizama u javni život, naglašavanjem važnosti ne samo utilitarističke nego i ontološke solidarnosti.

kršćanska nada; osobna odgovornost; ljudsko dostojanstvo; kultura sjećanja; tolerancija; ontološka solidarnost

nije evidentirano