hrvatski

U sjeni Sebastijana Riccija: slikar Girolamo Brusaferro i Otmica Europe iz Strossmayerove galerije starih majstora HAZU u Zagrebu

Slikarska scena u Veneciji oživljava ponesena umjetničkom energijom Sebastiana Riccia (Belluno 1659. – Venecija 1734.), slikara koji u središtu interesa iznova postavlja venecijanski pitoresco iz slikarske tradicije 16. stoljeća, oblikujući novi stil historijskog slikarstva naglašeno dekorativnog karaktera i rafinirane elegancije. U tom se razdoblju promjene ukusa, na pragu posljednjeg „blistavog“ razdoblja venecijanskog slikarstva pojavljuje s prvim radovima i slikar Girolamo Brusaferro (Venecija 1677. – 1745.). Likovna kritika mu dodjeljuje mjesto među minorima, prepoznajući pomanjkanje inventivnosti, ističući stilski i slikarski sinkretizam, kao i akademski karakter kompaktnih formi koje ostaju prepoznatljivo obilježje Brusaferrova slikarstva unatoč kasnijem usvajanju rokoko palete. Međutim, povjesničari umjetnosti su često bili i neopravdano nezainteresirani za majstora koji je slikao s lakoćom i znao se nositi sa zahtjevnim narudžbama. Zanemareni su ambiciozniji Brusaferrovi radovi nesumnjive likovne kvalitete, većinom mitološke ili alegorijske tematike dopunjeni motivima iz antičke povijesti, koji su se nerijetko pripisivali zvučnijim imenima mletačkog slikarstva: Nicolòu Bambiniju, Antoniju Molinariju, Sebastianu Ricciju i Antoniju Pellegriniju. Uz brojne izmjene sa suvremenicima, za oblikovanje Brusaferrova zrelog likovnog izraza ključan je bio utjecaj Sebastiana Riccija i njegova reinterpretacija maniere Paola Veronesea. Oponašanjem i variranjem Riccijevih kompozicija, tipologije likova i kolorističkih rješenja Brusaferro postupno oblikuje vlastiti slikarski izraz uključen u suvremene stilske tokove. Atributivni prijedlozi izneseni u ovom tekstu također podupiru tezu o slikarevu približavanju sintaksi majstora iz Belluna koje je ponekad bilo takvog karaktera da je izazivalo dvojbe i zamjene među slikarima. Među slikama koje su se pripisivale Ricciju, a zapravo su djelo Girolama Brusaferra karakterističan primjer predstavlja slika Isus u Hramu u kapeli sv. Josipa uz vilu Guranieri Fabris (Tomo di Feltre) koja je do danas zadržala tradicionalnu atribuciju majstoru iz Belluna. Pripada ciklusu iz dvadesetih godina 18. stoljeća kojim je naručitelj dekorirao unutrašnjost obiteljske kapele i na kojem je angažirao istaknute venecijanske slikare: Sebastijana Riccija, Federica Benkovića i Angela Trevisanija. Uključivanje u Brusaferrov opus predlaže se i za sliku Tancredi oplakuje Clorindinu smrt s temom iz poeme Torquata Tassa Oslobođeni Jeruzalem (XII, 64-72) koja je nedavno pripisana slabo poznatom veronskom slikaru Odoardu Periniju. Razdoblju ambicioznih Brusaferrovih dekoracija na području Trevisa, kronološki se može približiti i još uvijek enigmatski ciklus slika na platnu s motima iz drugog punskog rata u palači Vendramin Calergi u Veneciji koji je od četrdesetih godina prošlog stoljeća neprekidno bio u središtu interesa likovne kritike. U prilog Brusaferrovom autorstvu mogu se navesti kompozicijske sličnosti s Otmicom Sabinjanki u salonu vile Valier Loredan gdje se prizor razvija u dva divergentna smjera pred složenom arhitektonskom scenografijom koja asocira na kazališnu scenu. Usprkos grubim preslicima koji su mjestimično karikaturalno deformirali fizionomije na ciklusu u palači Vendramin, prepoznatljiva je Brusaferrova standardna tipologija inspirirana Riccijevim radovima. Povezanost Brusaferrovog rokoko senzibiliteta s radovima Sebastijana Riccija, ali i s modom reinterpretacije maniere Paola Veronesea, na upečatljiv način pokazuje i slika Otmica Europe iz Strossmayerove galerije starih majstora HAZU u Zagrebu, za koju se ovom prigodom prvi put predlaže atribucija našem majstoru i datacija u drugu polovicu dvadesetih ili početak tridesetih godina 18. stoljeća. U opus Girolama Brusaferra uključena je još nekolicina slike sakralne tematike, većinom iz kasnijeg razdoblja: Sv. Josip s Djetetom iz Roviga, Tobija liječi oca i Hagara u pustinji nepoznate ubikacije, Sveta Obitelj sa sv. Antunom Padovanskim iz Splita, te još jedna Hagara s Jišmaelom u pustinji, koja je bila pripisana N. Bambiniju i pripada ranijem Brusaferrovom razdoblju kada su izraženiji utjecaji njegova učitelja. Nadamo se da će izneseni prijedlozi, a napose ciklus iz venecijanske palače Vendramin Calergi i Otmica Europe iz Strossmayerove galerije, potaknuti zanimanje za daljnja istraživanja slikarskih djela sofisticiranih sadržaja iz klasične mitologije i antičke povijesti ostvarenih za ambiciozne dekorativne programe u interijerima venecijanske aristokracije. Njihovi će rezultati zacijelo biti ključ za bolje razumijevanje najboljeg sloja Brusaferrovog slikarstva.

Girolamo Brusaferro, Sebastiano Ricci, Venecija, 18. stoljeće, rokoko slikarstvo, Strossmayerova galerija, Otmica Europe

nije evidentirano