Monoklonska protutijela u liječenju raka: najnovija dostignuća i inovacije (CROSBI ID 560310)
Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | domaća recenzija
Podaci o odgovornosti
Šamija, Ivan ; Lukač, Josip ; Kusić, Zvonko
hrvatski
Monoklonska protutijela u liječenju raka: najnovija dostignuća i inovacije
Monoklonska protutijela pokazala su se učinkovitim i tržišno isplativim lijekovima za liječenje raka. Od 1997. do početka 2010. deset monoklonskih protutijela je odobreno za kliničku primjenu u liječenju bolesnika s rakom dok se velik broj njih istražuje u pretkliničkim i kliničkim istraživanjima. Od deset odobrenih monoklonskih protutijela devet ih se specifično veže na molekule na membrani samih tumorskih stanica. Jedina iznimka je bevacizumab čije se djelovanje zasniva na antiangiogenetskim mehanizmima. Međutim, danas se pretklinički i klinički istražuju i monoklonska protutijela koja se specifično vežu na molekule na membrani imunoloških stanica, najčešće limfocita T. Među takvim protutijelima najdalje je u kliničkim istraživanjima odmaklo monoklonsko protutijelo ipilimumab koje se najviše istražuje u bolesnika s metastatskim melanomom. Ipilimumab se specifično veže na molekulu CTLA-4 (CD 152), inhibicijski receptor na membrani limfocita T koji je odgovoran za inhibiciju antigenom potaknute proliferacije, diferencijacije i aktivacije limfocita T. Kada se ipilimumab veže na molekulu CTLA-4 inhibicijski signal se zaustavlja što dovodi do pojačane aktivacije limfocita T i posljedično do snažnije imunološke reakcije uključujući i imunološku reakciju protiv tumora. Uz ipilimumab klinički se istražuje još jedno protutijelo specifično za CTLA-4, tremelimumab te neka protutijela koja se specifično vežu na neke druge inhibicijske receptore na limfocitima T, kao što je PD-1 receptor. Smatra se da je za terapijski učinak većine monoklonskih protutijela važna njihova Fc regija. Fc regija je važna za aktivaciju komplementa i za aktivaciju drugih imunoloških stanica (limfocita NK, monocita) koje onda mogu sudjelovati u ubijanju tumorske stanice na koju se vezalo protutijelo mehanizmom stanične citotoksičnosti ovisne o protutijelu (ADCC, engl. antibody-dependent cellular cytotoxicity). Stoga se istražuju različite ciljane modifikacije Fc regije protutijela kojima se pokušava povećati njihova terapijska učinkovitost. Posebno su zanimljivi rezultati istraživanja koja su pokazala da su monoklonska protutijela bevacizumab i panitumomab djelotvorna samo u bolesnika s kolorektalnim karcinomom koji nemaju aktivirajuće mutacije u genu KRAS. Ovi rezultati omogućuju ciljanu primjenu monoklonskih protutijela u unaprijed probranoj skupini bolesnika. Moguće je da će neka buduća istraživanja pokazati da terapijska djelotvornost i nekih drugih monoklonskih protutijela koja se koriste u liječenju raka ovisi o mutiranosti ili polimorfizmu pojedinih gena. Kao potencijalni lijekovi za rak istražuju se i bispecifična protutijela koja imaju svaku od dvije Fab regije specifičnu za različit antigen te neki fragmenti protutijela i umjetno stvorene molekule zasnovane na dijelovima protutijela kao što su jednolančani varijabilni fragmenti (scFv), diatijela (engl. diabodies) i bispecifični aktivatori limfocita T (BiTEs, engl. bi-specific T-cell engagers).
protutumorski lijekovi; monoklonska protutijela; rak
nije evidentirano
engleski
Monoclonal antibodies in cancer treatment: resent advances and innovations
nije evidentirano
anti-tumor medications; monoclonal antibodies; cancer
nije evidentirano
Podaci o prilogu
32-32.
2010.
nije evidentirano
objavljeno
Podaci o matičnoj publikaciji
5. Hrvatski onkološki kongres
Šamija, Mirko
Zagreb: Hrvatsko onkološko društvo
Podaci o skupu
5.Hrvatski onkološki kongres
ostalo
24.03.2010-28.03.2010
Cavtat, Hrvatska