Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Odnos pojedinca i organizacije: istraživanje modela odanosti (CROSBI ID 331457)

Ocjenski rad | doktorska disertacija

Maslić Seršić, Darja Odnos pojedinca i organizacije: istraživanje modela odanosti / Šverko, Branimir (mentor); Zagreb, Filozofski fakultet u Zagrebu, . 2000

Podaci o odgovornosti

Maslić Seršić, Darja

Šverko, Branimir

hrvatski

Odnos pojedinca i organizacije: istraživanje modela odanosti

Uvodni dio disertacije, nakon kratkog prologa posvećenog shvaćanju i općem značaju organizacije te njenom razlikovanju od drugih oblika udruživanja, započinje razmatranjem preciznijih određenja odanosti ili lojalnosti. Ograničavajući svoj pregled na istraživačku tradiciju engleskog govornog područja posljednjih tridesetak godina, autorica ističe veliku raznovrsnost shvaćanja i teorijskih obrazloženja ovog pojma. Ipak, kasnih šezdesetih godina dolazi do usuglašavanja te se odanost shvaća kao spremnost pojedinca da uloži energiju u socijalne sustave i bude im lojalan i kao privrženost pojedinca onim socijalnim odnosima u kojima vidi mogućnost osobnog potvrđivanja. Naknadna teorijska razmatranja dovode do postavljanja pitanja o prirodi odanosti, a starija literatura nudi odgovore u vidu nekoliko pretpostavki iz kojih su proizišle različite konceptualizacije i operacionalizacije. Prema jednoj, ishodište odanosti je razmjena ulaganja i dobiti između pojedinca i organizacije; druga pretpostavka izvodi odanost iz internaliziranih društvenih ponašanja vezanih za normativna ili/i formalna očekivanja, a treća je naprosto poistovjećuje s emocionalnom privrženošću organizaciji. Dodaju li se ovome pokušaji “tipologija” odanosti, postaje jasno da su već početne teorijske elaboracije “naslućivale” multidimenzionalni karakter ovog fenomena. Međutim, radovi Portera i suradnika te njihov prijedlog i operacionalizacija za duže vrijeme su reducirali shvaćanje odanosti na emocionalnu privrženost. Izvedena iz prihvaćanja organizacijskih ciljeva i vrijednosti, spremnosti ulaganja napora u dobrobit organizacije i želje za pripadanjem i ostankom u organizaciji, privrženost je bila “obećavajući” prediktor radnog učinka i fluktuacije, nesumnjivo važnih aspekata radnog ponašanja. Usmjeravanje koncepcija odanosti prema jednodimenzionalnom shvaćanju autorica pripisuje i nekim razlikama istraživačkoj tradiciji u kojoj dominiraju dva pristupa. U sklopu jednog odanost se tretira kao stav, dok je drugi izvodi kao potvrdu ranijih ponašanja. Razlike u pristupima, teorijske preferencije autora kao i praktični ciljevi mnogih istraživanja imali su za posljedicu pretjerana i neopravdana pojednostavljenja. Stoga je autorica za potrebe svoga istraživanja odanost organizaciji odredila kao psihološko stanje koje može biti posljedica održavanje konzistencije ponašanja, ali se može razviti i kao rezultat doživljavanja sadašnjih i predviđanja budućih događaja u organizaciji. Ona prihvaća stajalište Meyera i Allena o 3 komponente odanosti. Afektivna komponenta manifestira se u osjećaju privrženosti, identifikaciji i zaokupljenosti organizacijom. Instrumentalna odanost proizlazi iz svijesti o posljedicama (cijeni) napuštanja organizacije. Konačno, normativna komponenta se temelji na osjećaju obaveze ostanka; visoko normativno odani pojedinci ostaju u organizaciji jer je to moralno ispravno. Ima li se u vidu da su ove komponente teorijski neovisne, trodjelna deskripcija bi trebala omogućiti bolje razumijevanje odnosa organizacije i pojedinca nego što je to moguće učiniti temeljem jednodimenzionalnih koncepata. Uvodni dio rada nastavljen je pregledom empirijskih istraživanja i provjera veza odanosti i pretpostavljenih antecedenata, posljedica i korelata. Glavni oslonac ovoga prikaza su 3 meta-analize objavljene u ranim devedesetim godinama. Rezultati razmatranih meta-analiza i pojedinačnih istraživanja pokazuju da su mjere odanosti u većem stupnju povezane sa situacijskim karakteristikama (osobine posla i uloga, odnosi s nadređenima i sl.) nego što je to slučaj s individualnim obilježjima. Autorica smatra da odsustvo značajnih povezanosti s individualnim karakteristikama u ovom trenutku nije razumno tumačiti njihovom irelevantnošću u etiologiji odanosti. Rezultati nekih istraživanja i određene teorijske formulacije sugeriraju mogućnost njihovog posrednog i interaktivnog utjecaja pa bi stoga nova istraživačka nastojanja trebalo orijentirati u tom smjeru. Logički status posljedica odanosti najčešće je u istraživanjima pridruživan radnom učinku, trajanju namještenja, izostancima, umoru i napuštanju organizacije, a u novije vrijeme i dobrobiti i kvaliteti života pojedinca. Općenito, rezultati pokazuju da emocionalno privrženiji pojedinci bolje funkcioniraju u organizaciji, a eventualne negativne posljedice koje bi čuvstvena odanost mogla imati nisu potvrđene. Slična struktura efekata dobivena je i za normativnu odanost, ali je njihova veličina općenito bila manja u usporedbi s emocionalnom privrženošću. Instrumentalna odanost funkcionira kao prediktor napuštanja organizacije, a čini se da nije povezana s drugim oblicima radnog ponašanja. Posebnu pažnju autorica je posvetila pokušaju konceptualnih razgraničenja odanosti s jedne i srodnih konstrukata – motivacije, zaokupljenosti poslom, stresom, odanosti zanimanju, odanosti sindikatu i zadovoljstvu poslom – s druge strane. Većinu korelata odanosti može se po njezinom mišljenju svrstati u psihološka obilježja u području stavova. U njihovim teorijskim obrazloženjima i operacionalizacijama postoje znatna preklapanja, a empirijske analize pokazuju slične strukture veza s istim antecedentnim faktorima. Stoga je opravdano postaviti pitanje o umjesnosti njihovog zadržavanja, a u ovom kontekstu posebno je važno ispitati diferencijalnu valjanost koncepta odanosti. Stavljajući naglasak na zadovoljstvo i zaokupljenost poslom, autorica je pokazala da je moguće i korisno razlikovati stupanj u kojem pojedinci vole svoj posao (zadovoljstvo), u kojem ih on apsorbira ili preokupira (zaokupljenost) i privrženost ili lojalnost organizaciji (odanost). Iako se radi o srodnim konstruktima čije mjere redovito značajno, katkada i visoko koreliraju, njihova diskriminantna valjanost uglavnom je potvrđena. U posljednjem dijelu uvodnih razmatranja opisan je nastanak i razvoj trokomponentnog modela odanosti J. P. Meyera i N. J. Allena, glavne teorijske podloge i poticaja suvremenih istraživanja ovog fenomena. Integrirajući različita shvaćanja ovi autori su predložili model koji je pretpostavljao postojanje 3 ranije spomenute komponente odanosti. Sukladno svojim pretpostavkama oni su izradili, provjerili i dotjerali instrument koji je omogućavao psihometrijski zadovoljavajuću procjenu afektivne, normativne i instrumentalne odanosti. Meyer i Allen su također opisali pretpostavljenu prirodu ovih komponenata iz čega su proizišle i specifične pretpostavke u obliku i veličini njihovih veza s različitim antecedentima. Afektivna odanost trebala bi biti funkcija zadovoljenja psiholoških potreba, a instrumentalna ovisiti o ulaganjima pojedinca i njegovoj percepciji alternativnih rješenja. Normativna odanost je shvaćena kao posljedica internaliziranog osjećaja moralne obaveze ponašanja sukladnog organizacijskim ciljevima i interesima. Brojne empirijske studije dedukcija izvedenih u sklopu trokomponentnog modela potvrdile su neke njegove pretpostavke, ali i utvrdile izvjesne nejasnoće te otvorile neka nova pitanja. Eksplorativna i konfirmativna faktorsko-analitička istraživanja podržala su utemeljenost trokomponentne deskripcije odanosti iako se redovito nalazi visoka pozitivna povezanost normativne i afektivne sastavnice. Jasni potvrdni rezultati dobiveni su za pretpostavljenu etiologiju afektivne i instrumentalne odanosti, dok to u mnogo manjem stupnju vrijedi za normativnu komponentu. Čini se da su empirijski testovi najmanje jasni i konzistentni kada se radi o posljedicama, a poteškoće su uočene i u malobrojnim pokušajima provjere modela u drugim, neameričkim uvjetima. Ove dvojbe i nejasnoće motivirale su autoricu da pokuša organizirati i provesti istraživanje kojim će se provjeriti neka otvorena pitanja i dati prilog ocjeni transkulturalne općenitosti modela. Autorica je zamislila i provela opsežnu i cjelovitu provjeru funkcioniranja trokomponentnog modela u našim uvjetima. Prva planirana provjera bila je ispitivanje opravdanosti “trodjelne” deskripcije odanosti, osnovne pretpostavke modela koja je potvrđena u većem broju pretežno američkih istraživanja. Drugi element testiranja modela bio je proučavanje odnosa odanosti s nekim individualnim i situacijskim faktorima koji su teorijski koncipirani kao moguće determinante različitih komponenata. Treći problem je uključivao provjeru mogućnosti diferencijacije odanosti u odnosu na zadovoljstvo i zaokupljenost poslom. Konačno, provedeno je i ispitivanje uloge uspješnosti organizacije u prirodi i razvoju odanosti, što predstavlja izvjestan teorijski i empirijski iskorak i novost u ovom području istraživanja. Istraživanje je provedeno na skupu od ukupno 766 ispitanika, visokoobrazovanih stručnjaka zaposlenih u 21 organizaciji zagrebačke i karlovačke županije. Uzorak je bio planiran kao obuhvat svih zaposlenika visoke naobrazbe u odabranim organizacijama, a njegova realizacija iznosila je visokih 75.8%. U uzorku je nešto više muškaraca, prosječna dob ispitanika je 40, a ukupni radni staž 15.7 godina. Prema klasifikaciji HGK uključene organizacije spadaju u velika poduzeća (zapošljavaju između 200 i 1000 radnika), a prema financijskim pokazateljima 9 ih je svrstano u uspješne, a 12 u neuspješne. Na svim ispitanicima primijenjen je isti skup instrumenata kojima su obliku samoiskaza prikupljeni podaci o individualnim karakteristikama, zadovoljstvu i zaokupljenošću poslom, odanosti organizaciji, namjerama napuštanja organizacije i izostancima s posla. U procesu prikupljanja podataka osigurana je anonimnost ispitanika i tajnost individualnih odgovora kao i odabranih poduzeća. Komponentna eksplorativna faktorska analiza 18 čestica upitnika organizacijske odanosti proizvela je 3 faktora, ali je autorica temeljem proučavanja faktorskih matrica zaključila da dvofaktorsko rješenje bolje opisuje njezine podatke. Faktori afektivne i instrumentalne odanosti se po njezinom mišljenju mogu smatrati potvrđenim dok je normativna komponenta uklopljena u afektivnu dimenziju. Slični rezultati dobiveni su i u zasebnim analizama rezultata ispitanika koji potječu iz uspješnih i neuspješnih organizacija. Neuspjeh empirijske demonstracije trofaktorskog modela raspravljen je razmatranjem potencijalnih kulturalnih razlika u izražavanju odanosti, pojmovnom bliskošću afektivne i normativne odanosti te poteškoćama i nedostacima upotrijebljene operacionalizacije. I pored dvojbenih rezultata dobivenih prvom provjerom, autorica je nastavila s proučavanjem teorijski predviđene mreže povezanosti komponenata odanosti s antecedentnim faktorima uključujući i moderatorske efekte uspješnosti organizacije. Serijom bivarijantnih korelacija i hijerarhijskih regresijskih analiza ispitane su povezanosti skupina antecedenata s jedne i mjera odanosti s druge strane. Vrlo slični sklopovi rezultata dobiveni su za afektivnu i normativnu odanost, što ponovo ukazuje na poteškoću njihovog empirijskog razlikovanja. Najzanimljiviji rezultat ovdje je snažno moderatorsko djelovanje uspješnosti organizacije. Individualne karakteristike i važnost različitih aspekata posla općenito su slabo povezani s afektivnom i normativnom odanošću; njihovi najvažniji antecedenti spadaju u područje zadovoljstva gdje se posebno ističu zadovoljstvo sposobnim rukovodstvom i sudjelovanjem u donošenju odluka. Opisana slika vrijedi za uspješne organizacije, a struktura veza antecedenata i odanosti bitno je izmijenjena u neuspješnim organizacijama. U ovoj situaciji se višestruko povećava utjecaj individualnih obilježja (dob, spol, radni staž, rukovodeći položaj), a vidljivo smanjuje udio zadovoljstva različitim aspektima posla, više kod afektivne a manje kod normativne odanosti. Isti antecedenti pokazali su se općenito mnogo slabije povezanim s instrumentalnom odanošću, a nije opažen ni neki prepoznatljiv utjecaj uspješnosti organizacije. U posljednjem bloku rezultata prikazani su empirijski odnosi antecedenata, mjera odanosti i njihovih korelata s namjerama odlaska i izostancima s posla. Kao što je očekivano, sve mjere odanosti i njihovih korelata značajno (negativno) koreliraju s obje varijable posljedica. Izuzetak od ovog pravila je odsustvo povezanosti instrumentalne odanosti i ukupnih izostanaka, a važno je napomenuti da su osjetno više povezanosti dobivene za neopravdane izostanke. Uključivanjem u hijerarhijsku regresijsku analizu i individualnih obilježja i svih korelata provedena je vrlo stroga provjera doprinosa mjera u predviđanju dva vida radnog ponašanja. Odvojenim tretmanom afektivne i normativne odanosti pokazalo se da i jedna i druga imaju značajne pojedinačne, a u kombinaciji s instrumentalnom i interaktivne doprinose u objašnjavanju namjera napuštanja organizacije, dok je utjecaj zaokupljenosti poslom očekivano izostao. I u ovoj provjeri pokazalo se da nije moguće efikasno razlikovati normativnu i afektivnu komponentu odanosti. Iako su bivarijantne korelacije odanosti i njihovih korelata s izostancima bile značajne, stroža provjera pomoću logističkih hijerarhijskih analiza pokazala je da je njihov doprinos u objašnjavanju izostanaka s posla u konkurenciji s antecedentnim varijablama nestao. Spol radnika, zadovoljstvo pravednošću plaćom i sposobnim rukovodstvom su glavne determinante ukupnih izostanaka, a spol i zadovoljstvo vanjskim uvjetima rada temelj su izostanaka koji su prosuđeni neopravdanim.

odanost organizaciji; zadovoljstvo poslom; zaokupljenost poslom; izostanci; namjera odlaska; uspješnost organizacije

nije evidentirano

engleski

Relationship between individual and organization: the investigation of the model of commitment.

nije evidentirano

organizational commitment; job satisfaction; job involvement; absenteeism; turnover intentions; organizational efficiency

nije evidentirano

Podaci o izdanju

141

21.01.2000.

obranjeno

Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj

Filozofski fakultet u Zagrebu

Zagreb

Povezanost rada

Psihologija