hrvatski

Kajkaviana et juvenalia Croatica: antologičarska praksa i teorija Jože Skoka

Književni povjesničar, kritičar, urednik i pedagog Joža Skok (Petrijanec kod Varaždina, 1931.), sa svojih osamnaest antologija pjesama, proze i drame iz područja hrvatske dječje i kajkavske književnosti od 16. do 20. stoljeća, jedan je od najplodnijih suvremenih hrvatskih antologičara. Temeljeći svoje izbore na kombinaciji književnopovijesnih, teorijskih i kritičkih načela, Skokove antologije uvijek su povijesna realizacija nekoga književnog žanra, modela ili jezičnoga idioma, a uključuju povijest čitanja teksta kao estetski verificirane činjenice, koja prolazi provjeru i moderne recepcije. Svojim antologijama Skok gradi književni sustav koji preispituje vlastiti sadržaj i granice, tj. konkretne pjesničke, pripovjedne i dramske tekstove i autore, tematska i druga obilježja te periodizacijske sheme. Uvelike specifična Skokova antologičarska pozicija najvećim je dijelom posljedica neizgrađenosti paradigmi unutar kojih on kao antologičar istodobno djeluje i kao istraživač i kao selektor. Zato mu je antologičarski rad mnogo više od pukoga reprezentiranja književne prakse, a u prvom redu vlastita autorealizacija, inventarizacija i demonstracija aporija koje još vladaju u strukturi nacionalne književnosti i u njezinoj prezentaciji. U tome smislu Joža Skok svojim antologijama na posredan način zaoštrava pitanja strukture hrvatske književnosti i književnog jezika, tj. njihova odnosa prema kajkavskoj varijanti kao relativno autonomnome sustavu s vlastitim književnim i jezičnim standardom a prema kojemu naša znanost još uvijek gaji ambivalentan stav.

Joža Skok; antologija. hrvatska književnost

nije evidentirano