hrvatski

Europa na prijelazu iz 12. u 13. stoljeće (uz 800. obljetnicu slobodnog kraljevskoga grada Varaždina)

Varaždin kao slobodni kraljevski grad (1209.) pripada razdoblju žestokih sukoba papinstva i carstva, teokracije i cezaropapizma, idejama koje između 1155. i 1250. dominiraju europskom političkom scenom. U to doba u Europi i u Hrvatskoj pod utjecajem zapadnog kršćanstva osnivaju se brojne dobrotvorne ustanove (hospiciji, svratišta, bratovštine za otkup sužanja i dr.) s ciljem da se pomogne siromasima, hodočasnicima, bolesnima i ljudima u nevolji. Klerici i svjetovnjaci udružuju se kako bi odgovorili novim potrebama sve brojnijih siromaha u novonastalim gradskim sredinama, o čemu svjedoči sveprisutni lik siromašnog Lazara na portalima romaničkih i gotičkih katedrala. Epopeja Hrvata na Pariškom sveučilištu počinje dvadesetih godina 13. st. sa Stjepanom Babonićem, zagrebačkim biskupom (1227.-1247.), autorom spisa Liber quaestionum et sententiarum, i njegovim nećakom Ugrinom, nadbiskupom splitskim i primasom "Dalacije i cijele Hrvatske". Dominikanac Augustin Kažotić dolazi u Pariz ljeti 1287. Arhivi Pariškog sveučilišta svjedoče o brojnim Hrvatima, koji su s uspjehom završili studije artium (filozofije), teologije i prava u "gradu svjetlosti" te svojim djelima i briljantnom nastavničkom karijerom (Juraj Slovinac, Pavao Nikolin iz Zagreba, Dubrovčanin Ivan Stojković i dr.) proslavili svoje osobno i narodno ime diljem Europe. Intenzivnim vjerskim životom svojih članova, širenjem pučkih pobožnosti i svečanim sudjelovanjem u javnim vjerskim manifestacijama (pro¬cesijama, hodočašćima), bratovštine pozitivno utječu na duhovni život Hrvata, iako je u pastoralnoj bilježnici biskupa Kažotića zapisano da neki idu na proštenja da se tamo "opiju i potuku, nedolične pjesme pjevaju i vode kolo u kojem vragometno plešu". U vremenu kad crkvene i civilne vlasti odlučno ustaju protiv različitih sljedbe koje zastupaju dualistički svjetonazor, koje dovode u pitanje etablirano zapadno društvo, heterodoksni bosansko-humski krstjani iskrenim nasljedovanjem prvotnih kršćanskih zajednica stječu sve više simpatija u narodu. Rolandova pjesma (La chanson de Roland) i viteška književnost (roman francuskog autora poznatog pod imenom Chrétien de Troyes, oko 1135.-1183.) u Hrvata se čitaju na starofrancuskom, latinskom i hrvatskom. Zapadni hodočasnici, koji uz istočnojadransku obalu putuju u Svetu Zemlju, u svojim se zapisima sjećaju živopisnih i bogatih hrvatskih gradova i luka – Poreča, Rovinja, Pule, Zadra, Šibenika, Trogira, Splita, Dubrovnika, Kotora, Kvarnerskih otoka, Hvara i Korčule, ostavivši zanimljive opise znamenitosti gradova uz našu obalu, opisa svetačkih moći, izvješća o poljoprivrednim kultura¬ma, prehrambenim resursima, načinu življenja, odijevanju žena, kvaliteti dalmatinskih vina itd.

12. stoljeće, srednjevjekovno društvo, križarske vojne, sveučilišta, kršćanstvo, kultura

nije evidentirano