hrvatski

Gramatemi kao distinktivna obilježja bosanskog/bošnjačkog, hrvatskog i srpskog jezika

Iako sva tri jezika – bosanski/bošnjački, hrvatski i srpski – osim podrijetla imaju i zajedničko gramatičko ustrojstvo, tri različite izvanjske intervencije proizvele su tri različita standarda sa svojim sustavima razlikovnih obilježja i pravila. Gramatika je ars obligatoria, ''prinudna uprava'', skup pravila prema kojima jezični elementi čine sustav, odnosno jezik. Tvorba riječi – tradicionalna gramatička disciplina – objekt je morfološkog opisa ali i svakodnevne komunikacijske prakse jer su promjene u jezičnoj upotrebi prozirne i lako uočljive. Pravilna, strogo određena kombinacija leksema i gramatema zapravo je na tankoj granici između morfologije, sintakse i semantike. Konačan popis gramatema i pridruženi mu propis analogni su fonološkom sustavu, dakako s razlikom u karakteru distinktivnih obilježja (gramatikalnih umjesto akustičkih i artikulacijskih). Naime, bosanski/bošnjački, hrvatski i srpski flektivni su jezici čijim se izrazima gramatema istovremeno pridružuje više gramatičkih sadržaja, a i fonem je skup simultanih, nelinearnih éléments différentiels. Za/pro/mjenom gramatema (slično kao i fonema na drugoj razini) mijenja se plan sadržaja jezičnog znaka, tj. semantika same riječi. Afiksni morfem (gramatem) modificira leksičko značenje korijena i tvori novu riječ. Premda su riječi nastale derivacijom ili kompozicijom, ali svakako u skladu s pravilima, neki afiksi (sufiksi) imaju veću produktivnost, ''plodniji'' su, pa stoga imaju i prednost pred drugima. Gramatemi kao nositelji gramatičkog sadržaja također su elementi identiteta jezika, upućuju na sličnosti, ali i na razlike. Izbor između njih stilistički je i/ili sociolingvistički, ali ne i gramatički. Upravo gramatika, a ne leksik, čuva identitet jezika jer se u nju preslikao jezični a ne izrazito varijabilni, nesustavni nejezični univerzum.

gramatika, tvorba riječi, gramatemi, bosanski/bošnjački, hrvatski, srpski

nije evidentirano

engleski

Grammatemes as Distinctive Features of the Bosnian/Bosniak, Croatian, and Serbian Language

Iako sva tri jezika – bosanski/bošnjački, hrvatski i srpski – osim podrijetla imaju i zajedničko gramatičko ustrojstvo, tri različite izvanjske intervencije proizvele su tri različita standarda sa svojim sustavima razlikovnih obilježja i pravila. Gramatika je ars obligatoria, ''prinudna uprava'', skup pravila prema kojima jezični elementi čine sustav, odnosno jezik. Tvorba riječi – tradicionalna gramatička disciplina – objekt je morfološkog opisa ali i svakodnevne komunikacijske prakse jer su promjene u jezičnoj upotrebi prozirne i lako uočljive. Pravilna, strogo određena kombinacija leksema i gramatema zapravo je na tankoj granici između morfologije, sintakse i semantike. Konačan popis gramatema i pridruženi mu propis analogni su fonološkom sustavu, dakako s razlikom u karakteru distinktivnih obilježja (gramatikalnih umjesto akustičkih i artikulacijskih). Naime, bosanski/bošnjački, hrvatski i srpski flektivni su jezici čijim se izrazima gramatema istovremeno pridružuje više gramatičkih sadržaja, a i fonem je skup simultanih, nelinearnih éléments différentiels. Za/pro/mjenom gramatema (slično kao i fonema na drugoj razini) mijenja se plan sadržaja jezičnog znaka, tj. semantika same riječi. Afiksni morfem (gramatem) modificira leksičko značenje korijena i tvori novu riječ. Premda su riječi nastale derivacijom ili kompozicijom, ali svakako u skladu s pravilima, neki afiksi (sufiksi) imaju veću produktivnost, ''plodniji'' su, pa stoga imaju i prednost pred drugima. Gramatemi kao nositelji gramatičkog sadržaja također su elementi identiteta jezika, upućuju na sličnosti, ali i na razlike. Izbor između njih stilistički je i/ili sociolingvistički, ali ne i gramatički. Upravo gramatika, a ne leksik, čuva identitet jezika jer se u nju preslikao jezični a ne izrazito varijabilni, nesustavni nejezični univerzum.

grammar, word-formation, grammatemes, Bosnian/Bosniak, Croatian, Serbian

nije evidentirano