hrvatski

Računalno potpomognuto profesionalno savjetovanje: usporedba različitih modela donošenja profesionalnih odluka

Osnovna tema rada je razvoj i evaluacija novog računalnog sustava za profesionalno savjetovanje i informiranje postavljenog na internetskim stranicama www.karijera.hr. Svaki računalni savjetodavni sustav ima ugrađen određeni matematički model, odnosno algoritam pomoću kojega pomaže korisnicima pri donošenju profesionalnih odluka. Rezultat primjene određenog modela odlučivanja je odabir manjeg broja zanimanja iz svijeta rada koja najbolje odgovaraju osobinama pojedinca. Predložena zanimanja trebala bi predstavljani optimalni odabir karijere kojime se ostvaruje visok sklad između osobina pojedinca i osobina radne okoline. U ovom radu uspoređeni su računalni savjeti dobiveni primjenom nekoliko različitih modela (algoritama) donošenja profesionalnih odluka. Empirijski su validirani računalni profesionalni savjeti dobiveni Modelom očekivane koristi, Modelom sekvencijalne eliminacije, Mješovitim modelom, koji kombinira osobine dva prethodna, te Matematičkim modelom koji se osniva na koeficijentu korelacije i euklidskim distancama. Od navedenih, Model očekivane koristi i Matematički model predstavljaju kompenzacijske modele odlučivanja, dok su Model sekvencijalne eliminacije i Mješoviti model po svojoj naravi nekompenzacijski modeli. U kompenzacijskim modelima moguće je nesklad između preferencija pojedinca i osobina radne okoline u pojedinom aspektu posla kompenzirati skladom u drugom aspektu. U nekompenzacijskim modelima, zanimanja koja ne odgovaraju pojedincu po njemu važnim aspektima posla, nepovratno se isključuju iz profesionalnog savjeta. Navedeni modeli odlučivanja validirani su na osnovi njihove pragmatičke vrijednosti, odnosno uspješnosti u generiranju adekvatnog računalnog profesionalnog savjeta. Kao kriterijske mjere valjanosti svijeta primijenjene su skala zadovoljstva predloženim zanimanjima, upitnik zadovoljstva poslom i obrazovnim programom, skraćena verzija Hollandovog Upitnika za samoprocjenu profesionalnih interesa te mjera obrazovne uspješnosti. U istraživanju je sudjelovalo 984 ispitanika od čega 229 srednjoškolaca, 625 studenata i 130 zaposlenih. Unutar pojedinih skupina zastupljeni su sudionici različitih obrazovnih profila, odnosno različitih zanimanja, a broj muškaraca i žena bio je podjednak. Podaci o osobinama sudionika, njihovi odgovori na primjenjenim upitnicima, kao i pruženi računalni savjeti prikupljeni su putem Interneta. Na osnovi analize podataka preko različitih kriterijskih mjera zaključeno je da su računalni profesionalni savjeti dobiveni kompenzacijskim modelima odlučivanja nešto valjaniji od onih dobivenih nekompenzacijskim metodama. Konkretno, pokazalo se da Model očekivane koristi i Matematički model pružaju nešto bolje računalne savjete različitim grupama korisnika od Modela sekvencijalne eliminacije.

Računalno potpomognuto profesionalno savjetovanje (CACGS); aspekti posla; Model sekvencijalne eliminacije (SEM); Model očekivane koristi (EUM); donošenje profesionalnih odluka

nije evidentirano