hrvatski

Kulturni turizam na splitski način: sociološko istraživanje

U empirijskoj studiji pod naslovom „Kulturni turi¬zam na splitski način“ autorice Anči Leburić, Maja Dadić i Ana Stipčić izlažu rezultate empirijskog soci¬ološkog istraživanja kulturnog turizma grada Splita, reali¬ziranog tijekom 2007. i 2008. godine. Turizam danas mnogi shvaćaju kao sociokulturnu pojavu i kao najbrže rastuću industriju novoga doba. Neki stručnjaci vide kroz turističko–gospodarsku valorizaciju kulturne baštine promociju ukupnog turizma i njegovu veću učinkovitost na svjetskom tržištu. To dovodi i do razvijenijeg lokalnog i regionalnog turizma u čijoj ponudi se nalazi baština. Ističući društvenu važnost kulturnog turizma, auto-rice su koristeći tzv. mješovitu metodološku strategiju (mix strategy) u kojoj su kombinirale ankete i intervjue, ispitale 1.000 turista i 22 turistička stručnjaka. Iz podataka dobivenih anketiranjem turista, zaključuju da su turisti koji posjećuju kulturne znameni-tosti mladi i pretežno visoko obrazovani ljudi. Putuju uglavnom dva do tri puta godišnje i to najradije u paru, s prijateljima i obitelji, te najčešće bez djece. Na putovanje idu uglavnom vlastitim automobilom i javnim prijevo¬zom, a odsjedaju u privatnom smještaju Kulturna motivacija ispitanih turista je uglavnom primarna ili sekundarna, a interes za kulturu im je nespe-cifičan, odnosno zanima ih šire područje kulture. Ugla-vnom posjećuju samo najistaknutije kulturne zname-nitosti, te ih najčešće zanima spomenička baština, a vrlo malo muzeji, galerije i kazališta. Najposjećenije su kul-turne znamenitosti one koje se nalaze unutar zidina Dioklecijanove palače, a one koje su udaljene od gradske jezgre su slabije posjećene. Turisti se u Splitu zadržavaju uglavnom jedan dan što potvrđuje činjenicu da je on još uvijek tranzitni grad. Analizirajući intervjue s turističkim stručnjacima potvrđeni su rezultati dobiveni anketiranjem turista o lo-šoj posjećenosti muzeja i galerija, a o dobroj posjećenosti spomenika i građevina koje se nalaze unutar zidina Dio-klecijanove palače. Utvrđeno je da postoje ulaganja u kulturni sektor grada, ali da stručnjaci smatraju kako treba ulagati još više. Turistima je važna cijena koju plaćaju za ulaznicu određene kulturne znamenitosti, te u zamjenu za nju traže kvalitetno iskustvo. Kulturna ponuda treba turistima pružiti određeni doživljaj i oni bi trebali biti zadovoljni posjetom. Upravo je zbog toga potrebno poraditi na marketingu kulturnih znamenitosti i na njihovoj prezentaciji i interpretaciji. Građani kulturne destinacije trebaju biti srdačni i gosto-ljubivi kako bi gosti bili zadovoljni posjetom i ponovo posjetili grad. Potrebno je poboljšati službe za čistoću grada kao i za kontrolu ilegalnih iznajmljivača, jer to sveukupno utječe na doživljaj turista i mogućnost ponovog posjeta. Autorice zaključuju prema dobivenim podacima kako Split još uvijek ne koristi u potpunosti potencijal zbog kojeg privlače turiste u najvećem broju. Upravo zbog toga autorice podupiru ideje istraživačkih projekata u međunarodnim okvirima unutar kojih bi se afirmirala i intenzivnije razvijala još i kulturna suradnja. Razvoj kulturnog turizma je taj koji omogućuje aktiviranje tradicionalne i suvremene kulturne baštine. U tom smjeru bi se trebao kretati i razvoj splitskog turizma budući da je Split jedan od kulturnih centara Dalmacije i “biser svjetske kulturne baštine”.

sociološko istraživanje; kulturni turizam; Split;

nije evidentirano