hrvatski

Najzapadniji dio hrvatskoga nacionalnoga korpusa od 1918. do 1941. Prilog za povijesnu sintezu

Istra i veći dio Kvarnerskoga primorja s tadašnjom Rijekom, stoljećima su bili u rukama stranih vladajućih struktura. Taj izrazito hrvatski/glagoljaški prostor, s apsolutnom većinom Hrvata sve do 1943. u cjelini nikada nije bio u okviru hrvatskih državnih i drugih upravnih zajednica, ali su se Hrvati ipak održali kao svjesni pripadnici svoga etnosa/naroda/nacije. No, od 1918. do 1941. našli su se u teškoj nepogodi – kao nikada prije, i to u nacionalnoj, gospodarskoj, političkoj i drugoj. Naime, benevolentni vrhovi velikosrpske Kr. SHS 1920. i 1924. Istru, dio Kvarnerskih otoka i obale, s tadašnjom Rijekom, prepustili su Kr. Italiji. Najprije je nastao nacionalni udar – na desetine tisuća Hrvata otjerano je iz tisućljetnoga zavičaja, a imovina opljačkana ili na druge nasilne načine oduzeta, dok su institucije i udruženja kao i glasila zabranjeni. Preostali su stalno pod snažnim državnim denacionalizatorskim i drugim udarima (zabrana javne upotrebe hrvatskoga jezika, talijanizacija imena i prezimena, topografskih i drugih naziva). Usprkos svemu, upravo ovdje su izbili prvi antifašistički ustanci na svijetu, i to hrvatski. Iako su surovo skršeni, a bilo je i kasnije sudskih procesa i strijeljanja, ima i dalje otpora. Drugi svjetski rat za Kr. Italiju počinje u drugoj polovici 30-ih godina, ali mobilizirani Hrvati iz ovih krajeva sumnjivi su toliko da ih se stavlja u „specijalne “ bataljone, što udaljenije od zavičaja. No, iz Istre je najveći broj sudionika s hrvatskih prostora u antifašističkome otporu u Španjolskoj, te ima čak i pribjegavanja iz talijanske okupatorske vojske na stranu ugroženih Etiopljana (Abesinije). Taj najzapadniji dio hrvatskoga nacionalnoga korpusa dao je i prve ljudske žrtve u II. svjetskome ratu. No, zato je u samome ratu, vodstvo antifašističkoga NOP-a 1943. prvo pravno proglasilo sjedinjenje Istre s maticom zemljom Hrvatskom, što su poslije rata – i u pogledu drugih krajeva - prihvatile i međunarodnopravne konferencije u Parizu i Londonu.

Hrvati; najzapadniji dio; 1918.-1941.

nije evidentirano