hrvatski

Fizika u nižim razredima hrvatskih gimnazija početkom 20. stoljeća - toplina

Početkom XX. stoljeća je u Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji (tj. na području pod banskom upravom) bilo 15 potpunih »srednjih« škola – 9 gimnazija i 6 realnih gimnazija. To su bile elitne obrazovne ustanove, kojih je zadaća bila pružiti učenicima široko opće obrazovanje i pripremiti ih za studij na sveučilištu ili visokoj tehničkoj školi. Prema zakonu od 1850. godine gimnazije su, kao i u ostatku Austro-Ugarske Monarhije, bile osmogodišnje škole, podijeljene na nižu gimnaziju (od I. do IV. razreda, što po dobi učenika odgovara višim razredima današnje osnovne škole, od V. do VIII.) i višu gimnaziju (od V. do VIII. razreda), a nastava je bila organizirana dvokružno, tako da se je na nižoj gimnaziji »popularnim načinom« učilo sve ono što se je na višoj gimnaziji »znanstveno predavalo«. U radu je iscrpno analizirana i kritički prikazana nastavna cjelina »Toplina« za niže razrede gimnazija, koja je bila obrađivana u III. razredu. Osnovni izvori za analizu su bili tada aktualni program nastave fizike na nižim gimnazijama (od 1892. godine) te u to doba korišteni udžbenici fizike za niže razrede gimnazija (Wassmuth – Stožirov, 3. izdanje iz 1895. godine, te Kučerin iz 1899. godine), a u raspravi je posebna pozornost posvećena metodičkom aspektu razmatranih udžbenika. Nadalje, nastavna cjelina »Toplina« za niže razrede gimnazija s početka XX. stoljeća je, uz uvažavanje razlika u sustavu obrazovanja, sadržajno i metodički uspoređena s odgovarajućom nastavnom cjelinom, suvremenim hrvatskim nastavnim planom i programom predviđenom za istu dob učenika (VII. razred osnovnih škola) i s njezinim prikazom u suvremenim udžbenicima.

gimnazija; fizika; toplina

nije evidentirano