hrvatski

Dubrovački spomenici za pohvalu i pokudu

U radu se kritički definiraju polazišta suvremene povijesnoumjetničke teorije i kritike koje početkom 1980-ih godina počinju intenzivno razmatrati problematiku javnog prostora, istražujući složene odnose unutar urbanog konteksta, među kojima raznovrsna estetska rješanja zavise od aktualnog trenutka. Na primjeru Dubrovnika – grada u kojem je primjećen 'nedostatak' javnih spomenika, što govori o osobitom odnosu prema javnom prostoru u kontekstu kojeg su koegzistirali različiti društveni slojevi, ujedinjeni u stvaranju jedinstvene slike grada, ozbiljne i lišene potrebe za isticanjem pojedinaca – problematiziraju se povijesna iskustva i definicija te problematika javnog (gradskog) prostora, od vremena renesanse pa sve do recentnih događaja. Izgradnja gradova – ukupnost urbanog konteksta koji promatramo – u velikoj je mjeri uvjetovana i brojnim političkim odlukama kao neizostavnom dijelu povijesti i društvenih zbivanja, a što se iscrpno razlaže na primjeru Dubrovnika, koji iako pripada u domenu demokratskih političkih obrazaca, i sam postaje mjestom populističkih sadržaja kao naličja metôda njezine eksploatacije. Na temelju recentnih primjera promišlja se konceptualizacija prostora koju je potrebno kritički preispitati upravo zbog prezentacije političke (samo)volje koja činom spomenifikacije mijenja skladnu urbanu paradigmu.

Dubrovnik, javni prostor, povijesni spomenik, urbani kontekst, Spomenik braniteljima

nije evidentirano