hrvatski

Dosjetka, domišljatost i igre riječima kao formalne i semantičke sastavnice Ranjinina zbornika

U Zborniku Nikše Ranjine, najstarijem zapisu hrvatskoga ljubavnog pjesništva, postoje pjesme koje nisu oblikovane u tradiciji Petrarke i njegova Kanconijera, nego nastaju kao odjeci nekih drugih tipova ljubavnog diskursa: u slijedu antičke epigramatske poezije, antičke ljubavne lirike, možda provansalsko-trubadurske lirike ili se oslanjaju na talijansko ljubavno dvorsko pjesništvo. Svim tim lirskim tradicijama retorizacija iskaza, domišljatost, ludizam i oštroumlje nisu bili strani. Analiza nekih pjesama Šiška Menčetića, Džore Držića ili pjesama nepoznatih autora koje su zapisane u Ranjininu zborniku nastoji pokazati da su te pjesme oblikovane na oštroumnoj i končetoznoj dosjetki, vicu, šali, ili na temelju raznih formalnih manirizama, kao i sofisticiranih argumenata svjedočeći o ludičkoj osviještenosti, o lusus verborum, sečentizmu ante litteram već prve generacije hrvatskih svjetovnih ljubavnih pjesnika.

Ranjinin zbornik; dosjetka; domišljatost; ludizam; oštroumlje

nije evidentirano