hrvatski

Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo: pjesme, plačevi i prikazanja na starohrvatskom jeziku

Knjiga Hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo (Pjesme, plačevi i prikazanja na starohrvatskom jeziku) prva je potpuna hrestomatija i monografija starohrvatskih pjesničkih tekstova iz razdoblja od druge polovice 14. do druge polovice 16. stoljeća. Tekstovi su pisani starohrvatskim jezikom (čakavske i štokavske osnovice) i trima hrvatskim pismima (starom latinicom, glagoljicom i ćirilicom). Starohrvatski pjesnički tekstovi nisu dosad bili objavljeni kao jedinstven korpus sa svim poznatim inačicama, prema dosljednim tekstološkim načelima, pa je ova hrestomatija i monografija najrelevantniji izvor podataka o najstarijem pjesništvu na hrvatskom jeziku. Knjiga se sastoji od uvodne studije Dr. Amira Kapetanovića i kritičkoga izdanja svih poznatih inačica svih pjesničkih tekstova navedenoga razdoblja. Kritička su čitanja tekstova priredili i popratne osvrte o tekstovima napisali Amir Kapetanović, Dragica Malić i Kristina Štrkalj Despot. Uvodna studija donosi iscrpan opis starohrvatskoga pjesničkoga korpusa: analiziraju se problemi u klasifikaciji srednjovjekovnih pjesničkih tekstova (i srednjovjekovne književnosti uopće) ; odnos jezika i pisma, usmene i pisane književne tradicije ; suodnos s povijesnim realitetom srednjovjekovlja, poetske i estetske, te paleografske, grafijske i jezične značajke tekstova. Priložen je i popis izvora s podacima o mjestu gdje se čuvaju, signaturi, vremenu iz kojega potječu, sadržaju, porijeklu itd. Iznesena su i tekstološka transkripcijska načela prema kojima su tekstovi priređeni. Hrestomatijski dio knjige podijeljen je u tri cjeline: I. Pjesme (koje se tematski klasificiraju na religiozne pjesme (božićne, pasionske i uskrsne, tijelovske, eshatološke, svetačke pjesme, blagoslov puka) i svjetovne pjesme ; II. inačice Marijina plača ; III. Drame (versificirane dramatizacije Isusove muke i muke svete Margarete). Tekst svake pojedine inačice kritički je utvrđen prema izvorniku, popraćen kritičkim aparatom, koji uključuje komentare o emendacijama, konjekturama, grafijskim pogreškama, relevantnim ortografskim, paleografskim i jezičnim značajkama, razlikama prema prethodnim izdanjima, te kratkom uvodnom raspravom prije svakoga teksta, gdje se iznose podaci o sličnostima i razlikama među inačicama, te o književnopovijesnim i jezičnopovijesnim značajkama. Takav tekstološki pristup u kojem su sve poznate inačice nekoga teksta ravnopravne, nov je u hrvatskoj filologiji, a odabran je stoga što odražava temeljne značajke srednjovjekovnoga teksta: varijantnost, slobodu kompiliranja i adiranja te anonimnost sastavljača.

hrvatsko srednjovjekovno pjesništvo; stih; Marijin plač; prikazanja; starohrvatski jezik; čakavski; štokavski; glagoljica; ćirilica i latinica

nije evidentirano