hrvatski

Autotransplantacija ili implantacija

Postoje razne metode kojima se može nadomjestiti kongenitalni nedostatak zuba. Kako se radi o djeci, gdje je prisutan rast i razvoj čeljusti, oprečna su mišljenja o planiranju terapije. Jedan od mogućih izbora je autotransplantacija. Postupkom autotransplantacije ili homologne transplantacije na mjesto zuba koji nedostaje transplantira se drugi zub iste osobe. Istraživanja pokazuju da je kod hipodoncije najčešći nedostatak drugog premolara i čini između 60% i 70% ukupnog broja zubi koji nedostaju ako ne računamo treće molare. Incidencija ageneze drugih maksilarnih premolara je 2.2% dok se u mandibuli javlja bilateralno u 60% slučajeva. U literaturi je opisana autotransplantacija trećeg molara na mjesto gdje nedostaje premolar i navodi se preživljavanje u 95-98% slučajeva. Stupanj uspješnosti usko je povezan sa stadijem razvoja korijena. Zubi s neformiranim korijenom pokazuju 96% cijeljenje pulpe, dok kod zubi s formiranim korijenom pulpa zacijeli u 15% slučajeva. Prikazujemo pacijenta u dobi od 10 godina s hipodoncijom gornjeg desnog i donjeg lijevog drugog premolara te prekobrojnim desnim gornjim očnjakom. Nakon kliničke i radiološke evaluacije zubnog statusa odlučili smo se za presađivanje gornjeg desnog prekobrojnog očnjaka s nezavršenim rastom i razvojem korijena na mjesto gdje nedostaje donji lijevi premolar. Autotransplantirani očnjak smo pratili godinu i tri mjeseca pri čemu smo koristili dijagnostičke metode LDF, test senzibiliteta elektricitetom i hladnoćom, radiološke (ortopantomogram i dentalne snimke). Nakon petnaestomjesečnog praćenja zub je stabilan u zubnom luku, revaskulariziran, reinerviran, sa svim elementima potpornog odontogenog kompleksa i završenim rastom i razvojem korijena. Cilj ovog prikaza je pokazati kako je autotransplantacija sa sigurnošću jedna od metoda izbora u terapiji nedostatka zuba.

dentalni implantati ; autotransplantacija zuba ; laser doppler flowmetry

nije evidentirano

engleski

Autologous transplantation or implantation?

Postoje razne metode kojima se može nadomjestiti kongenitalni nedostatak zuba. Kako se radi o djeci, gdje je prisutan rast i razvoj čeljusti, oprečna su mišljenja o planiranju terapije. Jedan od mogućih izbora je autotransplantacija. Postupkom autotransplantacije ili homologne transplantacije na mjesto zuba koji nedostaje transplantira se drugi zub iste osobe. Istraživanja pokazuju da je kod hipodoncije najčešći nedostatak drugog premolara i čini između 60% i 70% ukupnog broja zubi koji nedostaju ako ne računamo treće molare. Incidencija ageneze drugih maksilarnih premolara je 2.2% dok se u mandibuli javlja bilateralno u 60% slučajeva. U literaturi je opisana autotransplantacija trećeg molara na mjesto gdje nedostaje premolar i navodi se preživljavanje u 95-98% slučajeva. Stupanj uspješnosti usko je povezan sa stadijem razvoja korijena. Zubi s neformiranim korijenom pokazuju 96% cijeljenje pulpe, dok kod zubi s formiranim korijenom pulpa zacijeli u 15% slučajeva. Prikazujemo pacijenta u dobi od 10 godina s hipodoncijom gornjeg desnog i donjeg lijevog drugog premolara te prekobrojnim desnim gornjim očnjakom. Nakon kliničke i radiološke evaluacije zubnog statusa odlučili smo se za presađivanje gornjeg desnog prekobrojnog očnjaka s nezavršenim rastom i razvojem korijena na mjesto gdje nedostaje donji lijevi premolar. Autotransplantirani očnjak smo pratili godinu i tri mjeseca pri čemu smo koristili dijagnostičke metode LDF, test senzibiliteta elektricitetom i hladnoćom, radiološke (ortopantomogram i dentalne snimke). Nakon petnaestomjesečnog praćenja zub je stabilan u zubnom luku, revaskulariziran, reinerviran, sa svim elementima potpornog odontogenog kompleksa i završenim rastom i razvojem korijena. Cilj ovog prikaza je pokazati kako je autotransplantacija sa sigurnošću jedna od metoda izbora u terapiji nedostatka zuba.

dental implants ; tooth transplantation ; laser doppler flowmetry

nije evidentirano