hrvatski

Kompleks metamorfnih stijena Papuka (Ordovicij, Silur, Devon)

Stijene ovog metamorfnog kompleksa izgrađuju središnje dijelove Papuka, njegove istočne i južne padine i područje Ravne gore. Nalaze se sačuvane i u Moslavačkoj gori. Unutar njega izdvojen je paket migmatitnih gnajsova i granita, biotitnih, muskovit-biotitnih gnajsova te tinjčevih i kloritnih škriljavaca. Kompleks predstavlja progresivno metamorfozirane geosinklinalne sedimente u rasponu od kloritnoga do amfibolitnoga facijesa. Kontinuitet prijelaza dokazan je u području Ravne gore, gdje su sačuvani svi varijeteti prijelaznih stijena od migmatitnih, preko biotitnih gnajsova do kloritnih škriljavaca. Opisanoga kontinuiteta nema na Moslavačkoj gori jer tu nedostaju niže metamorfozirane stijene.Migmatitni gnajsovi se po strukturnim i teksturnim karakteristikama razlikuju kao heterogeni i homogeni migmatiti. Heterogeni migmatiti su predstavljeni dijadizitima, epibolitima i agmatitima. U njima je salski materijal pretežitoga sastava od leukokratnih tonaliteta, rjeđe granodiorita i granita.Među homogenim migmatitnim gnajsovima nalaze se anateksiti i porfiroblastični gnajsovi. Kod potonjih najveću rasprostranjenost imaju mikroklinski porfiroblastični gnajsovi dok su plagioklasni manje zastupljeni. Paralelne su teksture i okcaste strukture koja je uvjetovana subparalelnim redanjem leća i lamina kvarc-feldspatnoga sastava i porfiroblasta mikroklina, između kojih i oko kojih se svijaju tanke nakupine biotita. Boja im varira i uglavnom ovisi o stupnju rastrošenosti, o količinskim odnosima leukokratnih i melanokratnih minerala, te o boji mikroklina. Krupnoća zrna varira tako da mikroklin može biti veličine i do 8 cm. Posebno, u takvim krupnijim porfiroblastima mikroklina (često zapaženo na južnom i zapadnom dijelu kristalina Moslavačke gore, a u nepotpuno granitiziranim partijama), vidi se da on uklapa relikte okcastih struktura i parageneza, pa i stariji mikroklin. To je jedan od jasnih dokaza da su na tom području porfiroblastični gnajsovi nastali granitizacijom starijih stijena. Inače se uz mikroklin nalazi kvarc, kiseli plagioklas i biotit te muskovit u manjim količinama.U zoni migmatitnih i biotitnih gnajsova pojavljuju se pegmatiti i apliti u obliku žica i nepravilnih izduženih gnijezda. Ponekad sadrže velika zrna mikroklina (do 10 cm) i listiće muskovita (do 15 cm). Uz spomenute minerale prisutni su kvarc, plagioklas i biotit.U središnjim dijelovima Papuka se nalaze amfiboliti i amfibolni škriljavci. Pojavljuju se u obliku metarskih do dekametarskih slojeva sličnih paketa koji se lateralno isklinjuju. Glavni mineralni sastojci su amfibol i plagioklas, a uz njih su značajniji granat, diopsid i kvarc.Manje su pojave serpentinita i peridotita u središnjemu Papuku (vrh Točak), gdje su zapaženi i svi prijelazi izmjene peridotita u serpentinite ili pak u serpentin-talk-aktinolitne škriljavce.Granitne stijene (71) - Unutar prethodno opisanih migmatitnih gnajsova kao manje ili veće mase pojavljuju se leće ili žile, granita koji su u njih uloženi najčešće konkordantno. Odlikuju se homogenom teksturom bez izrazite folijacije ili s vrlo slabo izraženom folijacijom. Boje su svijetlosive, ponekad blijedožute, što je uvjetovano varijacijama u kvantitativnom odnosu biotita prema ostalim mineralnim sastojcima i trošnosti stijene. Osim biotita, glavni mineralni sastojci su kvarc, kiseli plagioklasi i kalijski feldspat (mikroklin). Akcesorni su granat, apatit, cirkon, turmalin te opaki sastojci. Količina glavnih mineralnih sastojaka varira u širokim granicama, tako da se nalaze varijeteti od kvarcdiorita do leukokratskih plagiogranita, graniodiorita i granita. Uz ove granitne stijene ima i granita koji su djelovanjem kalijskih hidrotermi, bez jače kataklaze, retrogradno izmjenjeni i sačuvali su reliktnu strukturu. Makroskopski su to stijene sivozelenkaste boje.

metamorfne stijene, Papuk

nije evidentirano