hrvatski

Kompleks metamorfnih stijena Psunja, Krndije i Moslavačke gore (Prekambrij, Pk)

Ishodišne stijene za stvaranje ovog kompleksa su vulkanogeno-sedimentne tvorevine čiji se metamorfozirani ekvivalenti na površini nalaze sačuvani u Psunju, Krndiji i Moslavačkoj gori. Prekambrijski metamorfiti Psunja, Krndije i Moslavačke gore potječu od vulaknogeno-sedimentnih stijena. Ovi geosinklinalni sedimenti pretrpjeli su u vrijeme bajkalske orogeneze metamorfne promjene od kloritnoga do epidot-amfibolitnoga facijesa, a intenzitet metamorfizma povećava se od sjevera prema jugu. Najniže metamorfozirani članovi progresivno metamorfoziranog kompleksa pripadaju zoni klorit-sericitnih škriljavaca, što ne znači da su te stijene i mlađe od stijena koje ulaze u sastav epidot-amfibolitnoga facijesa. Epidot-amfibolitnomu facijesu pripadaju razni varijeteti paragnajsova, amfiboliti, amfibolski škriljavci, metagabri i mramori. Među paragnajsovima se nalazi više varijeteta koji se međusobno razlikuju po litažu, zatim prema stupnju boranosti i krupnoći zrna, količinskim odnosima pojedinih mineralnih sastajaka i stupnju izraženosti retrogradne metamorfoze. Boje su uglavnom svijetlosive, tamnosive ili zelenkaste, a ona ovisi o količinskoj zastupljenosti određenog minerala u stijeni. Glavni mineralni sastojci paragnajsova su kvarc, kiseli plagioklas i biotit, dok količina muskovita varira u pojedinim stijenama tako da ga negdje uopće nema, a u nekim prevladava nad biotitom. Prelazi iz čistog biotitnoga u muskovit-biotitni paragnajs su kontinuirani i lateralno i vertikalno. Značajni sastojci, uz spomenuti mineralni sadržaj, su granat (almandin?) i staurolit, a u gnajsovima okolice Kutjeva, te u centralnim dijelovima Psunja, javlja se disten i silimanit. Amfibolski škriljavci i amfiboliti čine važnu skupinu psunjsko-krndijskog kompleksa metamorfnih stijena. Uloženi su u obliku leća i «proslojaka» debljine 10-20 m, unutar opisanih paragnajsova. To su tamnozelene do zelenosive stijene sa slabo izraženom folijacijom. Boja je određena količinom amfibola kojega u stijeni može biti i do 80%. Uz amfibol su prisutni plagioklasi i vrlo često granat. Od opisanih amfibolskih stijena svojom karakterističnom paralelnom-prugastom teksturom i dijelom mineralnim sastavom, razlikuju se amfibol-diospidni škriljavci koji se nalaze u Moslavačkoj gori. U tamnijim proslojcima i laminama glavni sastojci su hornblenda i plagioklas, uz sporedni diopsid, a u svijetlijim diopsid i bazični plagioklas dok su sporedni hornblenda i titanit. U središnjim dijelovima Psunja, u Papuku istočno od Velike, a na Moslavačkoj gori jugoistočno od Čazme, kod Gornje Jelenske i kod Podgarića nalaze se pojave metagabra u diskordantnom položaju prema okolnim stijenama. U pojedinim dijelovima metagabra su uklopljene i metamorfne stijene. Unutar prethodno opisanih stijena ima dekametarskih do metarskih leća i žila kataklaziranih i retrogradno izmjenjenih granitoida (granodioriti i plagiograniti). Najviše su zastupljeni na zapadnim padinama Psunja, te središnjim i istočnim dijelovima Krndije. Kod sela Vučjak nalaze se kataklazirani i znatno retrogradno izmijenjeni biotitni tonaliti i u njima uloženi pegmatiti. Značajnu površinu na istočnome dijelu Moslavačke gore zauzimaju ortognajsovi. Javljaju se kao manje mase (anklave) unutar migmatita i granita. Te su stijene nastale kataklazom i retrogradnom metamorfozom starijih granita i s njima udruženih migmatitnih gnajsova pri čemu su graniti poprimili obilježja mikrookcaste i mortar strukture, a porfiroblasti u porfiroblastičnim gnajsovima izgubili kristalne forme i poprimili oblik okca. Kalijskom metasomatozom ove stijene su ponovo rekristalizirane, pa pojedina ksenomorfna zrna mikroklina ili mikroklinpertita postaju porfiriblastična i uklapaju čitave dijelove starije parageneze čiji se sastav može jasno utvrditi. Inače su glavni mineralni sastojci ortognajsova: kvarc, mikroklin, mikroklinpertit i kiseli plagioklas. Sporedni su muskovit, biotit, sericit i klorit. Važno je napomenuti da u ovim stijenama nisu registrirani silimanit i andaluzit, koji su inače unutar mlađih (?) metamorfita i moslavačkih granita vrlo česti. Facijesu zelenih škriljavaca pripadaju metapelitne stijene izrazite folijacije. Intenzivno su borane do mikroborane, zelenkaste boje, a ako sadrže grafitičnu supstanciju tada su gotovo crne. Po plohama folijacije su svilenkastog sjaja. Glavni mineralni sastojci su kvarc, klorit, muskovit, albit i sericit. U vršnim dijelovima ovoga litofacijesa se nalaze grafitični škriljavci kao tanji proslojci u kloritnim škriljavcima. Istomu facijesu pripadaju i one stijene iz epidot-amfibolitnoga facijesa koje su tijekom kasnijih orogenetskih zbivanja kataklazirane i retrogradno izmijenjene na nivo zelenih škriljavaca. Sitnoborane su, listićave, sedefastog sjaja na prijelomu, a primarni sastojci ishodišnih stijena pretrpjeli su tijekom kataklaze i dijaftoreze manje ili veće promjene. Promjene su se odvijale po klivažu osne ravnine uz koji je stvarana nova folijacija. U stijenama, u kojima klivaž stoji pod manjim kutom na prvobitnu folijaciju (a to je najčešći slučaj) prekristalizacija je potpunija nego u onima gdje je klivaž osne ravnine pod većim kutom na primarnu folijaciju. Listići biotita su potpuno izmijenjeni u klorit i svijani unutar ploha kataklaze. Zrna granata su često potpuno kloritizirana, a staurolit i disten su izduženi paralelno novoj folijaciji, rastrgani, sericitizirani ponekad u tolikoj mjeri da sericit tvori agregate s reliktima staurolita ili bez njih. Plagioklasi su također intenzivno do potpuno sericitizirani, a u stijenama se zapaža jaka piritizacija i epidotizacija (naročito na južnim padinama Psunja), jasno vezana za hidrotermalne promjene. Facijesi zelenih škriljavaca nisu registrirani na površini Moslavačke gore, ali su slične stijene nabušene u bližoj okolici ispod tercijara ili mezozoika.

metamorfne stijene, Psunj, Krndija, Moslavačka gora

nije evidentirano