hrvatski

Značenje kabale u renesansnoj filozofiji na primjeru djela Giulija Camilla Delminija

Kabala se razvila u srednjem vijeku u Španjolskoj kao teozofički sistem. Temelji se na učenju o sefirotima koji su emanacija božanskog počela, a njihova imena su: Kether Elyon (vrhovna božja kruna), Hokhmah (mudrost božja), Binah (inteligencija božja), Hesed (ljubav ili milost božja), Gevurah ili Din (snaga božja), Rahamim (suosjećanje božje), Netsah (trajna izdržljivost božja), Hod (veličanstvenost božja), Yesod (temelj svih aktivnih sila u Bogu) i Malkhuth (kraljevstvo božje). Kabala uključuje tehnike baratanja slovima hebrejskog alefbeta s ciljem mistične kontemplacije. Zajedno s hermetičkom tradicijom kabala zauzima značajno mjesto u renesansnoj novoplatonističkoj filozofiji, gdje se javlja prije svega kao kršćanska kabala. Jedan od prvih promicatelja kršćanske kabale koji ju uvodi u renesansnu filozofiju jest Giovanni Pico della Mirandola, koji je smatrao da su u kabali sadržani gotovo svi kršćanski misteriji. I djelo jednog renesansnog filozofa što ga prorađujemo u okviru povijesti hrvatske filozofije povezano je s kabalom. To je djelo Idea del Teatro (1568) Giulia Camilla Delminia. U ovom će se radu na primjeru Delminijeva Idea del Teatro pokazati značenje i mjesto kabale unutar renesansne filozofske misli, ali i specifičnost Delminijeva određenja kabale. Camillova koncepcija svijeta zasnovana je upravo na pretpostavkama kabale i hermetičke filozofije.

Giulio Camillo Delminijo; kabala; kršćanska kabala; teatar svijeta

nije evidentirano