hrvatski

Disidentstvo kao istraživačka tema . pojam i pristupi

Pojam "disidentstvo" je najčešće korišten za kritičku aktivnost spram komunističke vlasti u zemljama Istočne Europe i Jugoslavije u vrijeme nakon Staljinove smrti. Vezanost uz politiku hladnog rata govori da je definicija bila podložna najširim tumačenjima te su disidentima smatrani pojedinci i skupine u rasponu od otpadnika iz komunističkog pokreta do svih nezadovoljnika jednostranačkom vlasti. Istraživački gledano izbor najpogodnije definicije otežava politiziranost povijesnog konteksta kojemu disidentstvo pripada, pitanje vrijednosnih sudova, problem ''mjerljivosti'' disidentskog djelovanja i osobne percepcije sudionika/disidenata. Za potrebe ovog skupa pogodna je definicija da je disidentstvo svaka aktivnost koja je željela konstituirati autonomnu sferu javnosti izvan službenih institucija partijske države i koja je time osporavala zahtjev režima za potpunom kontrolom javne sfere. To otvara mogućnost da se mozaikom tema koje istražuju različite segmente aktivizma u politici i kulturi: kritički pristup, kreativne odmake od prevladavajućih ili službenih stajališta – bilo da su plod osobne inicijative ili djelovanja skupina istomišljenika – raščlani složenost događanja u nedavnoj prošlosti. Dok je na teorijskoj razini relativno jasno što je disidentstvo, pokušaj da se neki od koncepata primijeni u analizi povijesne prakse u Hrvatskoj/Jugoslaviji, ili da se ista komparira sa situacijom u zemljama realnog socijalizma, susreće se s više dvojbi, što upućuje i na oprez s upotrebom modela u historiografiji obzirom da posebnosti povijesnog prostora i vremena.

disidentstvo; metodologija; komunizam

nije evidentirano