hrvatski

Autorsko pravo u kartografiji

Zaštita autorskih prava u kartografiji u Republici Hrvatskoj regulirana je Zakonom o autorskom i srodnim pravima (ZASP) (NN 169/03, NN 79/07). Položaj kartografskih djela kao autorskog djela poboljšan je stupanjem na snagu novog ZASP-a 2003. godine. Naime, u prijašnjem Zakonu o autorskim pravima (NN 127/99) kartografsko djelo nije bilo posebno i izričito navedeno kao autorsko djelo, već je taj zakon propisivao da se autorskim djelom smatraju „djela s područja slikarstva, kiparstva, arhitekture i grafike, bez obzira na materijal od kojega su izrađena...“, a također i „planovi, skice i plastična djela, koji se odnose na geografiju, topografiju, arhitekturu ili drugo znanstveno ili umjetničko područje“. Takvom je odredbom autorima kartografskih djela pružena opća zaštita, bez dodatnih odredbi koje bi proizlazile iz posebnosti te vrste djela i, kao takve, pružale kvalitetnije mogućnosti zaštite njihovih prava. U novom ZASP-u (NN 167/03) kartografska djela su izdvojena kao samostalna djela te su posebno navedena pri nabrajanju primjera autorskih djela u članku 5, a u tekstu Zakona sadržan je i određen broj odredbi koje se odnose upravo na tu vrstu djela. Međutim, ZASP ne razrađuje sam pojam kartografskog djela, nego njegov opseg i sadržaj utvrđuju struka, praksa i teorija. Pa tako, što se tiče kartografije, zakonski kriterij originalnosti nije dovoljan. Sukladno općenitoj definiciji autorskog djela i kartografsko autorsko djelo mora biti originalno intelektualno ostvarenje, individualnog karaktera, međutim, da bi karta postala autorsko djelo, mora biti izrađena sukladno kriterijima struke. Što to zapravo znači i kakva je trenutna situacija na kartografskom tržištu? U prvom dijelu rada dan je kratak pregled povijesnog razvoja autorskoga prava te osnovnih pojmova obuhvaćenih autorskim pravom (pojam, objekt, nositelja, trajanje, nastanak i prestanak, kao i njegov sadržaj, ograničenja i karakteristike). U radu su opisana su tri slučaja karata: karta – originalno autorsko djelo zaštićena ZASP-om, karta – originalno autorsko djelo, ali nije zaštićena ZASP-om te karta koja nije autorsko djelo. Razvojem digitalnih tehnologija i njihovom primjenom početkom 1960-ih godina, dolazi do višestruke koristi u kartografiji. Međutim, razvoj digitalnih tehnologija utječe i na stvaranje i na distribuciju svih oblika prostornih podataka, neprestano stvara nove načine iskorištavanja i vizualizacije podataka, ali i jednostavnije načine umnožavanja i reprodukciju karata. Upravo to zadnje donosi određene probleme s kojima se susreću autori karata. Još 1993. godine je Rhind najavio udar informatičara na izdavaštvo karata s čestim nepoštivanjem autorskih prava, a tu je u prvom redu mislio na načine korištenja kartografskih izvornika. Najčešće povrede autorskih prava kartografa u kartografiji, uglavnom se odnose na: problem s prisvajanjem tuđeg autorstva, nedozvoljeno iskorištavanje autorskog prava, objavljivanje karte bez navođenja autora, nedopušteno kopiranje karata (mehaničko, elektronsko ili bilo kako drugo), … Borba za zaštitu autorskih prava može se odvijati na dvije razine: pravna i izvanpravna. U posljednje je doba izvanpravna borba u svijetu prepoznata kao važnija te se sve više radi na edukaciji i podizanje društvene svijesti o važnosti intelektualnog vlasništva. U završnom dijelu rada dani su prijedlozi za bolju zaštitu kartografskog djela. To su donošenje normativa u kartografiji, poštivanje odredbi o obaveznom primjerku (stvaranje jedinstvene baze objavljenih kartografskih djela) i edukacija. Izrada karata je kreativan rad autora, ali se zasniva i na radu drugih. Autor karte treba biti siguran u poštivanje zakonskih prava autora drugih karata i vlasnika prava korištenih izvornika, jer će i sam, u trenutku kada se s izrade karte krene na izdavanje karte, očekivati zaštitu osobnih autorskih prava.

Autorsko pravo; karta

nije evidentirano