hrvatski

Lokalno uređenje strukture solarnog silikatnog stakla pomoću temperaturne stabilizacije

Solarno staklo je kemijski stabilno na atmosferske utjecaje, mehanički otporno i transparentno. Izrađuje se od kvarcnog pijeska sa dodacima koji smanjuju energiju potrebnu za taljenje. Tipični dodaci su soda, dolomit, kalcit i feldspat koji čine 30% gotove smjese i snižavaju temperaturu taljenja sa vise od 2000◦C na ispod 1600◦C. Uzorci su proizvedeni u tvornici stakla Lipik Glas d.o.o.. Analizirani su DTA metodom i nakon toga su zagrijavani i držani u različitim vremenskim intervalima(2h/12h/24h) na temperaturi staklišta (Tg) od 590◦C i temperaturi mekšanja(Tm) od 750◦C. Karakteristične temperature su određene iz položaja lokalnih ekstrema u DTA krivulji i odgovaraju maksimumima brzine stvaranja kristalnih klica odnosno maksimumu brzine rasta kristala [1]. Promijene u lokalnom uređenju koje nastaju sukcesivnim grijanjem u različitim vremenima za pojedine temperature, ispitivane su raspršenjem X- zraka (XRD). Eksperimentalni rezultati su analizirani pomoću PDFfit2 programa [2], na temelju kojeg su određivani maksimumi funkcije G(r), tj. najvjerojatnije udaljenosti prvih i drugih susjeda u lokalnoj uređenoj strukturi kvarca(SiO2), nivo simetrije i dr. [3]. [1] J. E. Shelby, Introducition to glass science and technology, str. 15(2005) [2] C. L. Farrow et al, J.Phys.: Condens. Matter, 19 (2007) [3] T. K. Aboud et al, Optica Applicate, 4 (2005) 35

staklo ; SiO2 ; pdf ; Raman

nije evidentirano