hrvatski

Interdisciplinarni pristup prevenciji, terapiji i rehabilitaciji psihopatoloških manifestacija kod djece–gdje su granice kada je pacijent dijete ?

Prevenciju i rehabilitaciju odraslih psihijatrijskih pacijenata lakše je definirati i precizno odrediti. Kada je naš pacijent dijete, čiji razvojni procesi teku često disharmonično i ne rijetko u uvjetima značajnih disfunkcionalnosti obitelji, tada se pojmovi prevencije, terapije i rehabilitacije djeteta-pacijenta ne mogu posve jasno razgraničiti. Ako prevenciju promatramo kroz složeni sustav aktivnosti usmjerenih prema otklanjanju rizičnih i jačanju zaštitnih čimbenika s ciljem osiguravanja kvalitetnog rasta, razvoja, prilagodbe i sazrijevanja djece u sigurne, prilagođene, uspješne i sretne a samim tim i zdrave ljude, tada se možemo prepoznati kao terapeuti u svom svakodnevnom radu. Kada prevencijsku praksu prakticiramo unutar umreženog djelovanja na razinama pojedinac-obitelj-šira zajednica, na svim točkama presudnim za osiguravanje uvjeta potrebnih za zdrav rast i razvoj djece i mladih dolazimo do interdisciplinarnog pristupa u liječenju razvojnih psihopatoloških manifestacije djece. Ako kao cilj psihijatrijske rehabilitacije odraslih pacijenata vidimo u razvijanju emocionalnih, socijalnih i intelektualnih vještina kod pojedinca koje su potrebne za život, učenje i rad tada to kod djeteta-pacijenta ne možemo postići bez terapijskih intervencija i bez interdisciplinarnog pristupa. Naš pacijent, osmogodišnji dječak, polaskom u školu počinje manifestirati neprilagođeno i agresivno ponašanje. Prije manifestacije smetnji majka s novim partnerom napušta obitelj. Dječak ostaje živjeti sa ocem i očevim roditeljima. Škola prepoznaje poteškoće i okuplja tim unutar svojih redova (psiholog, pedagog, učitelj, ravnatelj). Dječak započinje psihoterapijski tretman koji se provodi uz redovite supervizije i suradnju s dječjim i adolescentnim psihijatrom.

dijete; psihopatologija; prevencija; terapija; rehabilitacija; interdiciplinarni pristup

nije evidentirano