hrvatski

Konverzacijske implikature

U članku se sistematiziraju spoznaje o tome kako nastaju konverzacijske implikature. Za njihov opis neophodno je pored semantike primjenjivati pragmatiku jer riječ je o značenju koje nije direktno izrečeno, nego je ovisno o kontekstu, o ciljevima i namjeri govornika kao i o interpretaciji slušatelja. Zato se u članku prvo govori o odnosu između semantike i pragmatike, a nakon toga se prelazi na principe koji proizvode konverzacijske implikature. Razrađuje se Griceov kooperacijski princip i kategorije i maksime koje proizlaze iz njega, zatim Leechov princip pristojnosti. Potom se detaljnije razlaže postupak nastajanja i izvođenja konverzacijskih implikatura, navode se njihove karakteristike i vrste, i naposljetku se pokazuje da su konverzacijske implikature postale konvencija kad se radi o nekim indirektnim govornim činovima, npr. o indirektnom zahtjevu.

pragmatika; semantika; filozofija jezika; lingvistička teorija; konverzacijske implikature; kooperacijski princip; Griceove maksime; indirektni govorni čin

nije evidentirano