hrvatski

Međunarodne nevladine organizacije kao subjekti međunarodnog prava

Klasični koncept međunarodnopravnog subjektiviteta međunarodnopravna je doktrina stoljećima oblikovala prema državi, sve do danas najvažnijem tvorcu i adresatu međunarodnopravnih normi. Ipak sve intenzivniji, u prvom redu tehnološki razvoj, omogućio je čovjeku pojedincu aktivnije sudjelovanje u međunarodnim odnosima, kako kroz međunarodnopravnu zaštitu njegovih temeljnih, ali i drugih prava (posebice u odnosu na državu), tako i kroz mogućnosti povezivanja i djelovanja preko granica država i bez njihova posredstva. Nastaju tako nevladini entiteti, prvenstveno međunarodne nevladine organizacije koje su u današnjoj međunarodnoj zajednici prisutne na gotovo svakom polju međunarodne suradnje, dijeleći time nužno s državom (ali i s drugim općenito prihvaćenim međunarodnopravnim subjektima) ista područja interesa. Tu prisutnost u međunarodnim odnosima međunarodno pravo sve teže može zanemarivati te se postupno, svojim normama, počinje obraćati i takvim nevladinim entitetima namećući im određena subjektivna prava i obveze, ali i zasnivajući njihovu izravnu međunarodnu odgovornost. Mnoge međunarodne nevladine organizacije danas ostvaruju, primjerice, savjetodavni, ili drugi sličan status unutar Ujedinjenih naroda, kao i drugih međuvladinih organizacija, obilježen subjektivnim pravima i obvezama na međunarodnopravnoj razini. Čineći ih tako adresatima svojih normi, međunarodno im pravo u stvari podjeljuje pravnu, a katkad i djelatnu sposobnost. Kako pravna sposobnost u svakom, pa tako i u međunarodnopravnom sustavu biva preduvjetom pravne osobnosti, međunarodne nevladine organizacije u suvremenom međunarodnom pravu postupno se približavaju međunarodnopravnom subjektivitetu.

međunarodnoprava osobnost/subjektivitet; nevladini entiteti; međunarodne nevladine organizacije

nije evidentirano