hrvatski

„ZELENA“ KEMIJA U PRIMJENI: FOTOKEMIJSKA SINTEZA HETEROCIKLIČKIH SPOJEVA

U današnje doba heterocikli su zbog svojih karakteristika prihvaćeni i dominiraju u svim granama medicine, biologije i naravno kemije. Kako pronaći metode sinteze istih koje će minimalno onečistiti okoliš? Odgovor je dan davnih godina istraživanjima Giacoma Ciamiciana koji je otkrio sunčevu svjetlost kao jedan od najboljih reagenasa koje „zelena“ kemija posjeduje. Oksazol je heterociklički spoj sa dva heteroatoma, kisikom i dušikom. Javlja se u velikom broju zanimljivih biološki aktivnih spojeva, te u bojilima, scintilatorima, itd. S obzirom na dva heteroatoma njegova aromatičnost je narušena, što čini samu jezgru nestabilnom i reaktivnom, pa je sinteza tih spojeva pravi izazov. Na Shemi 1 prikazano je dobivanje novih naftoksazolskih derivata pri čemu je ključni stupanj fotokemijski elektrociklizacijski proces. Shema 1. Shema 2 prikazuje dobivanje fuzionirane rigidne bicikličke strukture fotokemijskim putem u samo dva stupnja. Shema 2. Na taj način mogu se dizajnirati kompleksni planarni sustavi s potencijalnom biološkom aktivnošću. D. C. Palmer, Oxazoles : Synthesis, Reactions, and Spectroscopy, Part A, John Wiley and Sons inc, New Jersey, 2003, ix A. Albini, M. Fagnoni, Green Chem. 6 (2004) 1-6 M. Schnuerch, P. Stanetty, Eur. J. Org. Chem. (2006) 3283-3307

fotokemija; heterocikli; zelena kemija

nije evidentirano