hrvatski

Marko Antun de Dominis

Marko Antun de Dominis znastvenik-istinski motritelj i kršćanski moralist, čiji najvažniji doprinos na području prirodnih znanosti su studije o razlaganje svjetlosti, te studije u kojima među prvima objašnjava utjecaj Mjeseca na izmjenu plime i oseke. Rođen na otoku Rabu 1560. (točan datum nije poznat) u uglednoj plemičkoj obitelji. Odmalena je pokazivao entuzijazam i talent za učenje. Polazio je Jezuitsku gimnaziju u Loretu i započeo studij u Veroni, te nastavio u Padovi. Tamo je izučavao filozofiju i studirao teologiju te predavao matematiku (1585.-92.), a nakon toga je predavao matematiku, retoriku i filozofiju u Brescii (1592.-95.). Od 1596. vrši dužnost biskupa u Senju, 1600. postaje senjski biskup u vrijeme burnih događaja s uskocima, a 1602. postaje splitskim nadbiskupom. Zbog pokušaja da smanji prava splitskog kaptola, ogorčio je kler i splitsko plemstvo i izazvao oštar sukob koji je trajao sve do 1615. godine, kada Dominis bježi iz Splita u Veneciju. Zbog kritika i rasprava o reformi crkve dolazi i u sukob s papom te odalzi u Englesku. Predaje na sveučilištima u Oxfordu i Cambridgeu koje mu dodijeljuje počasni doktorat iz teologije. U Veneciju se vraća u vrijeme pape Grgura XV. Nakon papine smrti, Dominis je zatvoren i umire 8. rujna 1624. godine. Na posmrtnom procesu tri mjeseca kasnije proglašen je heretikom i javno spaljen 21. prosinca iste godine sa knjigama i spisima na trgu Campo del Fiore u Rimu. De Dominis uz teologiju izučavao je i fiziku posebice optiku. Dva svoja značajna prirodoznanstvena djela napisao je kao profesor matematike u padovanskoj isusovačkoj gimnaziji oko 1590. godine, da bi ih dotjerao i objavio sa zakašnjenjem od dva desetljeća potaknut Galileievim otkrićem dalekozora 1609. godine. Objelodanio je svoju raspravu O zrakama vida i svjetlosti u lećama i u dugi (De radiis visus et lucis in vitris, perspectivis et iride, 1611.) u kojoj je teorijski obrazlagao rad dalekozora i tumačio pojavu duge. Na temelju mnogobrojnih pokusa s lećama Dominis je stekao ispravnu, premda samo kvalitativnu predodžbu o lomu zrake svjetlosti te je proučavao uvjete uz koje bi kombinacija leća djelovala kao Galileiev dalekozor. Eksperimentirajući sa staklenim kuglama ispunjenim vodom, ustanovio je da se svjetlost odbija i na unutrašnjoj stijenci kišne kapi i tako protumačio nastanak unutarnjeg luka duge. Tijekom 18. stoljeća njegovo tumačenje duge doživjelo je mnoge prosudbe, od pretjeranih pohvala Isaaca Newtona do kritičkih ocjena Christiana Huygensa i Ruđera Boškovića. U drugom važnom prirodoznanstvenom djelu Eurip ili rasprave o pritjecanju i ponovnom otjecanju mora (Euripus seu defluxu et refluxu maris sententia, 1624.) Dominis objašnjava utjecaj Mjeseca na izmjenu plime i oseke. Objašnjenje se temelji na ideji privlačnih sila između Mjeseca i Zemlje, koje je kasnije podrobno objašnjena u Newtonovoj teoriji gravitacije. Ovo ga je tumačenje ponukalo da i sustavno izloži razloge u prilog okruglosti Zemlje. Iako danas nije masovno poznat znanstvenik, Dominis je bio utjecajni član znanstvene zajednice 17. stoljeća i u povijesti svjetske znanosti ima mjesto kao fizičar i teolog a jedan je od najvećih umova (iza R. Boškovića i N. Tesle) koji su ponikli na našim prostorima.

Marko Antun de Dominis

nije evidentirano