hrvatski

Uloga neverbalne komunikacije u odnosu učitelj – učenik

Škola je ustanova u kojoj se ovladava strategijom usvajanja znanja, vještina i navika dominantno verbalnim putem pa i očekujemo da verbalni izraz bude važniji od neverbalnoga. Učitelji, međutim, moraju biti svjesni i svojega neverbalnoga ponašanja te utjecaja na učenike. Neverbalni je dio komunikacije afektivan i stoga je učinkovito komunikacijsko sredstvo koje poboljšava odnos između učitelja i učenika te često ima veći utjecaj na učenike od verbalne komunikacije. U ovom će se radu analizirati neki vidovi neverbalne komunikacije u razredu. Učitelji razgovaraju s učenicima i bez riječi svojim izgledom i držanjem. Učitelji neverbalno komuniciraju kada određenom mimikom lica prate izgovorene sadržaje, kada pogled usmjeravaju u učenike ili mimo njih, kada povisuju ili snizuju glas, kada gestikuliraju i kada prijeteći podižu kažiprst. Učitelji pokazuju osjetljivost za neverbalne vidove komunikacije kada dodiruju učenike, kada poštuju prostor učenika, kada vode računa o vremenu kada razgovaraju s učenicima i kada biraju okolinu u kojoj razgovaraju. Kada učitelji vode brigu o rasporedu klupa i stolaca, kada biraju glazbu, boje, osvjetljenje i reguliraju temperaturu, kada vode brigu o svojem mirisu i mirisu okružja znači da su svjesni neverbalnih poruka koje iz toga proizlaze. Kao što učenici percipiraju učiteljeva neverbalna ponašanja tako isto i učitelj otkriva značenja neverbalnih poruka koje mu šalju učenici.

neverbalna komunikacija u razredu; kategorije neverbalnih poruka; neverbalna poruka nasuprot verbalnoj poruci

nije evidentirano