hrvatski

Obilježja i tretman nasilnog ponašanja djece i mladih

Nasilno ponašanje jedan je od najozbiljnijih problema, kako mladih tako i suvremenih zajednica u cjelini. To se ponašanje najčešće izučava i opisuje zajedno s drugim vrstama i obilježjima odstupajućeg ponašanja, U radu se polazi od određenja nasilnog ponašanja kao ponašanja koje rezultira težim i teškim tjelesnim, emocionalnim ili problemima mentalnog zdravlja te drugim nepoželjnim posljedicama za druge osobe. Rad je usmjeren na opisivanje ključnih obilježja nasilnog ponašanja i tretmana namijenjenih mijenjanju tog ponašanja kod djece i mladih i to temeljem pregleda recentne literature. Razvojni i javno-zdravstveni pristup su najčešće korišteni pristupi u istraživanju agresivnog i nasilnog ponašanja. Obje vrste istraživanja ukazale su na izuzetnu složenost nasilnog ponašanja djece i mladih i dale ogroman broj podataka koje je nemoguće integrirati u sveobuhvatnu cjelinu. Pokušaj integriranja postavki o razvojnom i situacijski usmjerenom nasilnom ponašanju prikazan je kroz teoriju nasilnog ponašanja D. Farringtona (2002). Pregled istraživanja usmjerenih na izučavanje učinkovitosti tretmana djece i maldih koji se nasilno ponašanju, ukazuje kako se najčešće istražuje učinkovitost tretmanskih programa utemeljenih na kognitivno-bihevioralnom i sistemskom pristupu. Pregled literature također ukazuje na postojanje klasičnih i alternativnih tretmanskih programa u svijetu, dok je u Hrvatskoj premalo pisanih programa o stanju i obilježju tretmana djece i mladih koji se nasilno ponašaju. Za hrvatsku stvarnost posebice su značajni noviji dokumenti koji mogu biti podloga ozbiljnijem iskoraku u smislu koncipiranja tretmanskih programa.

djeca i mladi; nasilno ponašanje; tretman nasilnog ponašanja

nije evidentirano