hrvatski

Modifikacija poli(vinil-klorida) biorazgradljivim polimerom

Poli(vinil-klorid) (PVC) je dobro poznati konvencionalni polimer koji svoju široku primjenu može zahvaliti dobroj kompatibilnosti s nizom dodataka čime se dobije materijal željenih svojstava. Zbog današnjih zahtjeva za očuvanje okoliša od interesa je istraživati nove mogućnosti modifikacije PVC-a ekološki prihvatljivim materijalima. Jedan od njih je poli(etilen-oksid) (PEO) relativno jeftin, vodotopljiv i biorazgradljiv polimer komercijalno dostupan u širokom području molekulskih masa (20 000 - 8 000 000). Pokazuje izvrsnu preradljivost i izvanredna mehanička svojstva. Mješavine PVC-a i PEO-a, kao netoksičnog polimernog omekšavala, mogu se koristiti za različite namjene, npr. za izradu ambalažnih materijala, poljoprivrednih filmova, kao sustav za pohranu toplinske energije itd. Prema podatcima u literaturi 1, 2 istraživane su mješavine PVC-a s PEO-om niskih molekulskih masa a zaključci o potpunoj ili djelomičnoj mješljivosti su proturječni. Svojstva mješavina značajno ovise o metodama i uvjetima pripreme, mješljivosti komponenata, specifičnim interakcijama, morfologiji uzorka kao i o molekulskoj masi te raspodjeli molekulskih masa. Stoga je u ovom radu cilj istražiti interakcije PVC-a i PEO-a različitih molekulskih masa (100 000 i 300 000) i to u otopini, taljevini i čvrstom stanju. Viskozimetrija razrijeđenih otopina određuje mješljivost na osnovu činjenice da molekule obaju polimera u otopini mogu postojati u molekulski dispergiranom stanju pri čemu se međusobno privlače ili odbijaju što će utjecati na viskoznost otopine. Diferencijalna pretražna kalorimetrija (DSC) i infracrvena (FT-IR) spektroskopija utvrđuju interakcije polimera u taljevini, odnosno čvrstom stanju. Uzorci za DSC i FT-IR spektroskopiju pripremljeni su na laboratorijskom ekstruderu i nakon ekstruzije podvrgnuti toplom presanju. U otopini mješavina PVC-a i PEO-a pozitivne interakcije vjerojatno su rezultat vodikove veze između α-vodikovog atoma iz PVC-a i kisikovog atoma iz PEO-a i ovise o molekulskoj masi PEO-a. Međutim, istraživane mješavine na DSC krivuljama pokazuju dvije temperature staklastog prijelaza, Tg, koje odgovaraju staklištima čistih polimera, i neznatno sniženje tališta PEO-a, što je karakteristika nemješljivosti.

mješljivost; polimerne mješavine; poli(vinil-klorid)

nije evidentirano