hrvatski

Sintaksa Kašićeva prijevoda Svetoga pisma

Svetopisamski su prijevodi utjecali na status i razvoj mnogih književnih jezika, odnosno na njihovo oblikovanje, ujednačavanje i stilizaciju. Iako neobjavljen do XX. stoljeća, Kašićev prijevod Svetoga pisma na hrvatski jezik iz prve polovine XVII. stoljeća zauzima posebno mjesto u hrvatskoj štokavskoj svetopisamskoj baštini. Naime, taj je prijevod prvi gotovo cjeloviti prijevod Svetoga pisma na hrvatski jezik ujedno i prvi kojemu je izravni predložak bila Vulgata. Jezična poraba koja se susreće u Kašićevu prijevodu Svetoga pisma, u skladu sa zahtjevima takozvane misionarske lingvistike, dosljedno se nalazi i u svim njegovim zrelim i kasnim djelima, čime je izravno prethodio procesu standardizacije hrvatskoga jezika. Riječ je o stabilnoj uporabnoj književnojezičnoj normi izrazito štokavske narječne boje. U ovom se radu proučava sintaksa Kašićeva prijevoda Svetoga pisma. Istraživanje sintakse Kašićeva prijevoda dio je istraživanja hrvatske povijesne sintakse, sintakse hrvatskih štokavskih svetopisamskih prijevoda, odnosno prinos hrvatskoj povijesnoj gramatici te metodologiji istraživanja povijesne sintakse. Analizom Kašićeve sintakse nastoji se pridonijeti boljem poznavanju hrvatske povijesne sintakse nužnom za razumijevanje današnjih sintaktičkih struktura. Kašić je izravno prevodio s latinskog. Time je hrvatski jezik supostavio iznimno zahtjevnom sadržaju pisanom izgrađenim latinskim jezikom koji je tada imao pismenost staru preko tisuću godina. Nerazmjer izgrađenosti dvaju jezika rezultirao je velikom navezanošću Kašićeva prijevoda na latinski tekst. Iako imitiranje latinskih sintaktičkih struktura svjedoči o poteškoćama pred kojima se našao prevoditelj sučeljen sa sintaktičkim sklopovima koje hrvatski jezik nije poznavao ili ih je prakticirao tek u manjoj mjeri, ono je za Kašića ujedno bilo i obveza, potvrda vjernosti originalu. Naime, u posttridentskoj Crkvi prijevod Svetoga pisma smatran je valjanim tek ako se prevoditelj čvrsto držao latinskoga teksta. Prevođenje na razini riječi (ad litteram) bilo je nužno zbog preciznosti i skrupuloznosti, kako se ne bi oskvrnula Vulgata. Tako su na Kašićeva sintaktička rješenja utjecali ne samo jezični nego i izvanjezični razlozi. Ipak, u Kašićevoj se sintaksi može iščitati i nelatinski sintaktički sloj. Oblikovali su ga, prije svega, hrvatska književna stilizacija, štokavska i čakavska, lekcionarska tradicija te dubrovački organski idiom. Usporedba sintakse hrvatske književne, odnosno lekcionarske tradicije koja je prethodila Kašićevu prijevodu s Kašićevom svetopisamskom sintaksom potvrdila je kontinuitet hrvatskoga književnojezičnoga razvoja.

Sveto pismo; latinski prijevod; Bartol Kašić; doslovno prevođenje; hrvatska svetopisamska tradicija; povijest hrvatskoga jezika; povijesna sintaksa; metodologija istraživanja povijesne sintakse

nije evidentirano