hrvatski

Hrvatski jezik kao jezik javne komunikacije

Da bi mogao zadovoljiti na različitim planovima javne jezične službe, standardni se jezik, pa onda i hrvatski standardni jezik, unutar sebe nužno raslojava. Ti različiti jezici ("podjezici") funkcioniraju u različitim (javnim) situacijama. No uobičajena se linearna podjela standardnoga jezika na funkcionalne stilove pokazuje nedostatnom: s jedne strane narušavaju je svakako opravdana pretapanja funkcionalnih stilova, s druge ona je poremećena uglavnom neprimjerenim interferencijama. Značajka je hrvatske jezične zbilje zamjetan utjecaj jezika administracije i politike ponajprije u jeziku javnih medija (novine, radio, televizija), a potom i u nekim razgovornim situacijama. Zamjećuje se i obrnut proces: elementi se razgovornog jezika prepoznaju i u onim podsustavima standardnog jezika (funkcionalnim stilovima) u kojima ih ne bi trebalo nalaziti

hrvatski standardni jezik; javna komunikacija

nije evidentirano