hrvatski

Analiza rodoslovlja izvornih hrvatskih pasmina goveda

Praćenje genetskih pokazatelja posebice ugroženih populacija učinkovit je način optimiziranja očuvanja genetske varijabilnosti. Cilj istraživanja bila je procjena strukture ugroženih autohtonih pasmina goveda temeljem rodoslovnih zapisa. Analiza je obuhvatila 3 017 rodoslovlja istarskog goveda, 578 rodoslovlja slavonsko-srijemskog podolca i 898 rodoslovlja buše. Rodoslovlja pohranjena u središnji matični registar prikupljena su u razdoblju od 1994. do 2009. Prosječni ekvivalent kompletnosti rodovnika najveći je u populaciji istarskog goveda (2, 14). Dužina generacijskog intervala veća je u populaciji istarskog goveda (6, 93) nego u populacijama slavonsko-srijemskog podolca i buše (6, 05 ; 5, 44). Razina uzgoja u srodstvu najveća je u populaciji istarskog goveda (3, 53) dok su niže vrijednosti uočene u populacijama slavonsko-srijemskog podolca i buše (2, 12 ; 0, 25). Temeljem analize rodoslovlja uočava se visoka razina uzgoja u srodstvu i srodnost jedinki u populacijama istarskog goveda i slavonsko-srijemskog podolca. Skromna dužina rodovnika ukazuje na nužan oprez u donošenju zaključaka, posebice u populaciji buše. U cilju učinkovitijeg očuvanja genetske varijabilnosti pasmina rezultate je potrebno ugraditi u plan sparivanja u cilju optimiziranja uzgojne strategije.

rodoslovlje; pasmine goveda; genetska analiza

nije evidentirano