hrvatski

Značenje i smisao kao leksikološke i leksikografske kategorije

Od razmatranja različitih vrsta značenja (u prvom redu designativnoga/denotativnoga i konotativnoga) do utvrđivanja pojma smisla tek jedan je korak. Smisao riječi (i veće jezične jedinice, sintagme i rečenice) zadobivaju u suodnosu, u konkretnoj govornoj situaciji. Iako se dakle smisao vezuje za kontakte jezičnih jedinica ponajprije na sintagmatskoj (ali, po nekim interpretacijama, i na paradigmatskoj) osi, pitanje je koliko se jednojezični objasnidbeni rječnik smije i može oglušiti na (dijelom) različita značenja koja riječi i izrazi mogu zadobivati u kontekstu. Konotativna će se značenja pojedinih leksema moći razumijevati tek oprimjeravanjem načina njihove uporabe, pa i navođenjem ili bar naznačivanjem konkretiziranih (no nikako ne i konkretnih) situacijskih konteksta. Rečeno će se nastojati utvrditi na primjeru leksikografske obrade pojedinih leksema u Rječniku hrvatskoga jezika Vladimira Anića.

značenje; smisao; leksikologija; leksikografija

nije evidentirano