hrvatski

Šulekova standardnojezična koncepcija na primjeru lingvističkoga nazivlja

Hrvatske se devetnaestostoljetne književnojezične koncepcije – za koje se izrijekom zalagao i dosljedno ih uznastojao primijeniti na hrvatskome kemijskom (lučbenom) nazivlju leksikograf Bogoslav Šulek – nalaze i na primjeru hrvatskoga lingvističkoga nazivlja. Tražeći prikladne zamjene za strano (internacionalno) lingvističko nazivlje, Šulek se u nešto manjoj mjeri priklanjao hrvatskim narodnim govorima, ali je zato zahvaljujući njegovoj jezikoslovnoj djelatnosti u hrvatskome jeziku veći broj slavenizama, poglavito bohemizama. Često se okušavao i u stvaranju novih riječi (kalkiranju). Iako je njegova koncepcija često prosuđivana (i osuđivana) kao izrazito puristična, on nije pokušavao zamijeniti baš svaki internacionalizam. U činjenici se da takva Šulekova djelatnost nije u proturječju ni s ranijom hrvatskom književnojezičnom koncepcijom, a ni s romantičarskim idejama devetnaestoga stoljeća traže razlozi njezina (djelomična) opstanka i u godinama obilježenima drukčijim jezičnim (i političkim) stremljenjima.

standardni jezik; lingvističko nazivlje; Bogoslav Šulek

nije evidentirano