hrvatski

Purističke tendencije u jeziku hrvatskih javnih glasila

Purizam je imanentan svakome jeziku. Ipak puristički se stavovi razlikuju od jezika do jezika, ali i u istome jeziku u različitim razdobljima njegove povijesti. Puristički se zahvati u hrvatskome jeziku devedesetih godina 20. stoljeća motre na primjeru tekstova koji pripadaju novinarskome funkcionalnom stilu. Najveći se broj intervencija, kao što se moglo i očekivati, pronalazi na leksičkoj razini. Općenito uzevši može se reći da se skrb o riječima ponajprije očituje kao skrb za hrvatske riječi (hrvatskim se riječima u većoj ili manjoj mjeri zamjenjuju riječi stranoga podrijetla, ali nerijetko i isto tako dobre, pa čak bolje hrvatske riječi). Pritom se poseže za riječima iz aktivnoga i pasivnoga rječničkog sloja, ili se pak tvore nove. Upozorava se nadalje na probleme koji se mogu javiti kao posljedica nepromišljene i nedomišljene purističke djelatnosti, i to ne samo na leksičkoj razini. Rasvjetljava se pritom izniman položaj koji jezik javnih glasila ima na razvijanje “javne svijesti” o jezičnoj pravilnosti.

hrvatski jezik, purizam, leksik, publicistički stil

nije evidentirano