hrvatski

Kurelčeva ortografija spram Brozova "Hrvatskoga pravopisa"

Pravopisna se načela primijenjena u nekim Kurelčevim knjigama ("Recimo koju", 1860 ; "Fluminensia", 1862) nastoje usporediti s onima propisanima u tridesetak godina kasnije objavljenu "hrvatskome pravopisu" Ivana Broza (1892). Izuzme li se pritom Brozovo konačno opredjeljenje za pretežito fonološki pravopis, koje je, opet, imalo podloge u ranijoj hrvatskoj pismenosti, čini se da njegove intevencije u dotadašnji hrvatski pravopisni uzus i nisu toliko značajne, pa se s novih motrišta može progovoriti o suvremenoj hrvatskoj pravopisnoj zbilji. Drugim riječima kazano, Brozov bi se "Hrvatski pravopis" mogao pojmiti kao kodifikacija ranijeg uzusa, čijom je potvrdom, samo naizgled proturječno, i Kurelčeva ortografija, dakako, isključivši različito temeljno opredjeljenje za izrazitije morfonološki pravopis. Mnoge je druge pravopisne probleme (veliko početno slovo, pisanje stranih vlastitih imena, sastavljeno i rastavljeno pisanje riječi, interpunkcija) Broz riješio na isti način kao već ranije Kurelac. Napokon, sve to ide u prilog konačnoj demistifikaciji djelatnosti tzv. hrvatskih vukovaca na planu hrvatske ortografije.

Fran Kurelac, Ivan Broz, pravopis, riječka filološka škola, hrvatski vukovci

nije evidentirano